Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti rešenja AC-I-21-0809-A0001 od 13. aprila 2023. godine i rešenja AC-I-21-0123 od 2. decembra 2021. godine Apelacionog veća Posebne komore Vrhovnog suda za pitanja koja se odnose na Kosovsku agenciju za privatizaciju

br. predmeta KI99/23

podnosiocu: Hasan Fusha

Preuzimanje:

Priština, dana 3 juna 2024. godine

Br. Ref.: RK 2441/24

 

 

  

 

 

 

 

REŠENJE O NEPRIHVATLJIVOSTI

 

u

 

slučaju br. KI99/23

 

Podnosioci

 

Hasan Fusha

 

 

Ocena ustavnosti​​ 

rešenja​​ AC-I-21-0809-A0001​​ od 13. aprila 2023. godine i rešenja​​ AC-I-21-0123​​ od​​ 2. decembra​​ 2021. godine​​ Apelacionog veća Posebne komore Vrhovnog suda za pitanja koja se odnose na Kosovsku agenciju za privatizaciju​​ 

 

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE KOSOVO

 

 

u sastavu:

 

Gresa Caka-Nimani, predsednica

Bajram Ljatifi, zamenik predsednika

Selvete Gërxhaliu-Krasniqi, sudija​​ 

Safet Hoxha, sudija

Radomir Laban, sudija

Remzie​​ Istrefi-Peci, sudija

Nexhmi Rexhepi, sudija​​ 

Enver Peci, sudija i

Jeton Bytyqi, sudija

 

 

Podnosilac zahteva

 

  • Zahtev je podneo Hasan Fusha iz Prizrena (u daljem tekstu: podnosilac zahteva), koga zastupa Shaip Ramadani, advokat u Prizrenu.​​ 

 

 

Osporena odluka

 

  • Podnosilac zahteva osporava ustavnost rešenja AC-I-21-0809-A0001​​ Apelacionog veća Posebne komore Vrhovnog suda za pitanja koja se odnose na Kosovsku agenciju za privatizaciju,​​ od 13. aprila 2023. godine u vezi sa rešenjem Apelacionog veća Posebne komore Vrhovnog suda za pitanja koja se odnose na Kosovsku agenciju za privatizaciju (u daljem tekstu: Apelaciono veće) AC-21-0123, od 2. decembra 2021. godine.​​ 

​​ 

Predmetna stvar

 

  • Predmetna stvar je ocena ustavnosti​​ gore pomenutih​​ rešenja Apelacionog veća, kojem su podnosiocu zahteva navodno povređena njegova osnovna prava i slobode zagarantovana članom 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] 32. [Pravo na pravno sredstvo], i 54. [Sudska zaštita prava] Ustava Republike Kosovo (u daljem tekstu: Ustav) u vezi sa članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu: EKLJP).

 

Pravni osnov​​ 

 

  • Zahtev je zasnovan na stavu 7 člana 113. [Jurisdikcija i ovlašćene strane] Ustava, članovima 22. [Procesuiranje podnesaka] i 47. [Individualni zahtevi] Zakona br. 03/L-121 o Ustavnom sudu Republike Kosovo (u daljem tekstu: Zakon) pravilu 25. [Podnošenje podnesaka i odgovora] Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Kosovo (u daljem tekstu: Poslovnik o radu).

​​ 

  • Dana 7. jula 2023. godine, Poslovnik o radu Ustavnog suda Republike Kosovo br. 01/2023, objavljen je u Službenom listu Republike Kosovo i stupio je na snagu 15. dana od dana objavljivanja. Shodno tome, prilikom razmatranja zahteva, Ustavni sud se poziva na odredbe navedenog Poslovnika. S tim u vezi, u skladu sa pravilom 78. (Prelazne odredbe) Poslovnik o radu br. 01/2023, izuzetno, pojedine odredbe Poslovnika o radu br. 01/2018, i dalje će se primenjivati u predmetima registrovanim u Sudu pre njegovog stavljanja van snage, samo ako su i u meri u kojoj su povoljnije za stranke.

 

Postupak pred Ustavnim sudom

 

  • Dana 15. maja 2023. godine, podnosilac zahteva je predao zahtev poštom, koji​​ je stigao​​ i registrovan je u Ustavnom sudu Republike Kosovo (u daljem tekstu: Sud) 17. maja 2023. godine.​​ 

 

  • Dana​​ 31. maja​​ 2023. godine, predsednica Suda je odlukom [Br. KSH.KI99/23] imenovala sutkinju Selvete Gërxhaliu-Krasniqi za sutkinju izvestiteljku i odlukom [Br.GJR.KI99/23] Veće za razmatranje, u sastavu sudija: Radomir Laban (predsedavajući), Remzije Istrefi-Peci i Enver Peci (članovi).

 

  • Dana 2. juna 2023. godine, Sud je obavestio podnosioca zahteva o registraciji zahteva i kopiju zahteva je poslao Posebnoj komori Vrhovnog suda za pitanja koja se odnose na Kosovsku agenciju za privatizaciju (u daljem tekstu: PKVS).

 

  • Dana 11. marta 2024. godine, sudija Jeton Bytyqi je položio zakletvu pred Predsednicom Republike Kosovo, čime je započeo svoj mandat u Sudu.​​ 

 

  • Dana​​ 29. aprila 2024.​​ godine, Veće za razmatranje je razmotrilo izveštaj sutkinje izvestiteljke i jednoglasno je preporučilo Sudu neprihvatljivost zahteva.

 

Pregled činjenica​​ 

 

  • Prema podacima sadržanim u zahtevu, proizilazi da je podnosilac zahteva bio zaposlen u preduzeću „D.L.B. Lavërtari-Blegtori“ u Prizrenu, do 6. septembra 2013. godine​​ kada mu je prekinut radni odnos zbog početka procesa likvidacije preduzeća.

 

  • Neutvrđenog datuma, podnosilac zahteva je organu za likvidaciju podneo zahtev za naknadu plata, za vremenski period od 2004. do 2013. godine.

 

  • Iz spisa predmeta proizilazi da je 23. marta 2015. godine, odnosno 3. aprila 2015. godine, organ za likvidaciju Kosovske agencije za privatizaciju doneo dve odluke: (i) odluku br. PRZ. 009-0214, kojim je odbijen zahtev za odštetu podnosioca zahteva zbog prevremenog raskida ugovora o radu u iznosu od 1.463,56 evra; i (ii) odluku PRZ 009-0742, kojim je odbijen zahtev za naknadu neisplaćenih plata u iznosu od 14.913,14 evra, za period od 2004. do 2013. godine.

 

  • Dana 16. aprila 2015. godine, podnosilac zahteva je podneo tužbu PKVS-u protiv gore navedenih odluka organa za likvidaciju Kosovske agencije za privatizaciju.

 

  • Dana 27. januara 2021. godine, PKVS je presudom C-IV-15-0438 odbio kao neosnovan tužbeni zahtev podnosioca zahteva i potvrdio odluke organa za likvidaciju Kosovske agencije za privatizaciju, sa obrazloženjem da podnosilac zahteva nije podneo dokaze da je bio aktivan radnik u vreme likvidacije preduzeća. Prema oceni suda, radnje organa za likvidaciju su u skladu sa zakonskim odredbama na snazi i tuženi nema nikakvu obavezu prema podnosiocu zahteva u vezi sa navodnom odštetom u tužbi.

 

  • Dana 15. februara 2021. godine, podnosilac zahteva podnosi žalbu Apelacionom veću, protiv presude PKVS-a, navodeći da je ista doneta suštinskim povredama odredaba parničnog postupka, pogrešnim i nepotpunim utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primenom materijalnog prava.

 

  • Dana 24. februara 2021. godine PKVS je poslao podnosiocu zahteva primedbu o uplati sudske takse u iznosu od 30​​ €, podsetivši ga da ukoliko sudska taksa za žalbeni postupak ne bude uplaćena u roku od 15. (petnaest) dana, smatra se da je njegova žalba povučena shodno članu 253. stavovi 4. i 5. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) i članovima 6.4, 6.5 i 10.40 Administrativnog uputstva br. 01/2017 o izjednačavanju sudskih taksi. U ovoj primedbi podnosilac zahteva je obavešten da postoji mogućnost podnošenja zahteva za oslobađanje od sudske takse, zbog nedostatka finansijskih sredstava.​​ 

 

  • Podnosilac zahteva nije uplatio sudsku taksu, ni nakon ove primedbe, iako prema spisima predmeta proizilazi da je primedba primljena od strane zastupnika podnosioca zahteva, dana 1. marta 2021. godine.

 

  • Dana 2. decembra 2021. godine, Apelaciono veće donosi rešenje AC-I-21-0123, kojim žalbu podnosioca zahteva smatra kao povučenu, zbog toga jer: (i) podnosilac zahteva nije podneo zahtev za oslobađanje od sudske takse. Apelaciono veće je svoju odluku zasnovalo na članu 253, stavovima 4. i 5. ZPP-a i članovima 3.1 i 2.4 Administrativnog uputstva br. 01/2017 o izjednačavanju sudskih taksi Sudskog saveta Kosova.

 

  • U ovom rešenju, Apelaciono veće je, između ostalog, obrazložilo sledeće:​​ „Na osnovu člana 3.1 Administrativnog uputstva br. 01/2017 Sudskog saveta Kosova (SSK), određivanje visine sudskih taksi koja je trebala da se plati kada je predstavljen/ podnet podnesak, zasnovan je na vrednost spora, odnosno vrstu podneska. Član 2.4​​ AU utvrđuje da se izraz „podnesak“ koristi za tužbu, protivtužbu, žalbu, prigovor, zahtev, reviziju, predlog za izvršenje.“​​ 

 

  • Dana 8. decembra 2021. godine podnosilac zahteva je PKVS-u dostavio predlog za vraćanje u pređašnje stanje. U ovom predlogu podnosilac zahteva je naveo da​​ „neblagovremeno plaćanje sudske takse za žalbu ne predstavlja osnov za zaključak da je žalba povučena jer je pravo na žalbu protiv presude neprikosnoveno pravo.“​​ 

 

  • Dana 13. aprila 2023. godine Apelaciono veće PKSV-a je rešenjem AC-I-21-0809-A0001 odbacilo kao neprihvatljiv predlog podnosioca zahteva za vraćanje u pređašnje stanje. Apelaciono veće je obrazložilo sledeće:

 

„[...] Predstavnik tužioca, ne samo da nije pružio nikakvo valjano obrazloženje zašto nije izvršena uplata takse, odnosno zašto nije podneo zahtev za oslobađanje od ove uplate, već nije ni dostavio nijedan dokaz u prilog žalbenih navoda protiv ožalbene prvostepene presude. Na osnovu člana 5.1 Administrativnog uputstva br. 01/2017 za ujednačavanje pravosudnih poreza SSK-a, „taksa treba da se plati prilikom podnošenja podneska...“.​​ Članom 2.4 ovog uputstva pojašnjeno je da „podnesak” znači: tužba, protivtužba, žalba, prigovor, zahtev, revizija, predlog za izvršenje.“

 

Navodi podnosioca zahteva​​ 

 

  • Podnosilac zahteva navodi da su mu rešenjem AC-I-21-0809-A0001 Apelacionog veća od 13. aprila 2023. godine,​​ i​​ rešenjem AC-I-21-0123 od 2. decembra 2021. godine​​ Apelacionog veća, povređena njegova prava zagarantovana članom 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje], 32. [Pravo na pravno sredstvo] i članom 54. [Sudska zaštita prava] Ustava, u vezi sa članom 6. EKLJP-a.

 

  • Podnosilac zahteva navodi da mu je povređeno pravo na pravično i nepristrasno suđenje jer je, kako navodi,​​ „Sud odlučio bez zakazivanja ročišta u Specijalizovanom veću i u Apelacionom veću, pa je navedenom presudom i rešenjima tužiocu povređeno zagarantovano pravo, odnosno član 31. Ustava Kosova i član 6. EKLJP-a.“​​ Podnosilac zahteva smatra da je njegovo neprikosnoveno pravo na pravično i nepristrasno suđenje, sa posebnim naglaskom da se predmet odnosi na procesnu nesigurnost zbog nepostojanja neposrednog suđenja na ročištu i neodržavanje ročišta Sud ničim nije opravdao.

 

  • Podnosilac zahteva takođe navodi povredu članova 32. i 54. Ustava, odnosno prava na žalbu, jer kako ističe​​ „U smislu odredaba Zakona o​​ posebnoj komori, primenjuju se shodno mutatis - mutandis odredbe ZPP-a. Po tom osnovu, tužilac je podneo i zahtev sudu da Apelaciono veće preduzme najrazumnije moguće​​ radnje​​ za nastavak postupka, koji je zaključeno rešenjem Apelacionog veća AC.1.21.0123 od 02. decembra 2021. godine, smatrajući žalbu povučenom zbog neplaćanja takse za podnošenje žalbe. Član 77.2 KPK-a određuje način povlačenja žalbe, dok član 5.5.1 i 5.3 AU br.1/2017 o taksi, utvrđuju da se sredstvo pobijanja ne može smatrati povučenim za neplaćenu taksu. Pravo na žalbu je ustavna kategorija, pa u ovom slučaju tužilac smatra da je rešenjima Apelacionog veća ugroženo ovo ustavom zagarantovano pravo iz članova 32. i 54. Ustava.“

 

  • Na kraju, podnosilac zahteva traži od Suda da utvrdi povredu članova 31. i 54. i da poništi presudu [C-IV-15-0438] PKVS-a, rešenje [AC-I-21-0123] Apelacionog veća od 2. decembra 2021. godine i rešenje AC-I-21-0809-A0001 Apelacionog veća od 13. aprila 2023. godine.

 

Relevantne​​ ustavne i​​ zakonske odredbe

 

USTAV REPUBLIKE KOSOVO​​ 

 

Član 31

[Pravo na Pravično i Nepristrasno Suđenje]

 

  • Svakom se garantuje jednaka zaštita prava pred sudom, ostalim državnim organima i nosiocima javnih.

 

  • Svako ima pravo na javno, nepristrasno i pravično razmatranje odluka o pravima i obavezama ili za bilo koje krivično gonjenje koje je pokrenuto protiv njega/nje, u razumnom roku, od strane nezavisnog i nepristrasnog, zakonom ustanovljenog, suda.

 

Član 32

[Pravo na Pravno Sredstvo]

 

Svako lice ima pravo da koristi pravna sredstva na sudske i administrativne odluke, koje uskraćuju njena/njegova prava ili interese, na zakonom propisan način.

 

Član 54

[Sudska Zaštita Prava]

 

Svako ima pravo na sudsku zaštitu u slučaju kršenja ili uskraćivanja nekog prava koje je garantovano ovim Ustavom, kao i pravo na efikasne pravne mere ukoliko se utvrdi da je pravo prekršeno.

 

Evropska konvencija o ljudskim pravima

 

Član 6

Pravo na pravično suđenje

 

1. Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Presuda se izriče javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti s celog ili s dela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbednosti u demokratskom društvu, kada to zahtevaju interesi maloletnika ili zaštita privatnog života stranaka, ili u meri koja je, po mišljenju suda, nužno potrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost mogla da naškodi interesima pravde.

 

ZAKON BR. 03/ L-006 O PARNIČNOM POSTUPKU

 

Član 253.

[Sadržina tužbe]

[...]

253.4 Tužitelj ima zadatak da uz tužbu priloži potvrdu o plaćenoj sudskoj taksi.

 

253.5 Ukoliko tužitelj ne plati propisanu sudsku taksu o tužbi i nakon od suda upućene primedbe iako ne postoje uslovi za oslobađanje od plaćanja sudske takse, smatraće se da je tužba povučena.

 

 

Član 468.​​ 

[Oslobađanje od plaćanja sudskih troškova]

[...]

468.3 Sud može da oslobodi stranku samo od sudskih taksi ukoliko bi se njihovim plaćanjem znatno smanjili sredstva za njeno izdržavanje i njene uže porodice.

 

 

ZAKON BR. 06/L-086 O SPECIJALNOJ KOMORI VRHOVNOG SUDA KOSOVA ZA PITANJA KOJA SE ODNOSE NA KOSOVSKU AGENCIJU ZA PRIVATIZACIJU

 

Član 9.

Presude, odluke i žalbe

[...]

„14. Sve presude i odluke žalbenog veća su konačne i na njih se ne mogu uložiti dalje žalbe.​​ 

​​ 

15. Nijedna odredba ovog zakona ne može se tumačiti ili primeniti u cilju ograničavanja ili pokušaja da se ograniči ustavno pravo svakog lica da podnese zahtev Ustavnom sudu Kosova, u skladu sa zakonom i proceduralnim pravilima koji se odnose na takav zahtev, za ocenu ustavnosti bilo koje odluke ili presude izdate od strane Specijalnog veća ili bilo kojeg drugog suda.“​​ 

[...]

 

ADMINISTRATIVNO UPUTSTVO BR. 01/2017 O IZJEDNAČAVANJU SUDSKIH TAKSI

 

Član 2.

[Značenje pojedinih izraza]

[...]

„Podnesak“ je tužba, protivtužba, žalba, prigovor, zahtev, revizija, predlog za izvršenje, predlog za određivanje mere sigurnosti, itd.

 

Član 3.

[Određivanje takse za podneske u vezi sa zahtevima iz građanskog pravnog polja]

 

 

Određivanje visine sudskih taksi koje treba da se plate prilikom podnošenja podneska, vrši se na osnovu vrednosti predmeta spora, odnosno vrste podneska, na osnovu Taksene tarife za sudske takse iz ovog uputstva (TTST).“

 

Član 5.

[Ubiranje taksi i posledice neplaćanja istih]

 

[...]

5.5 Stranka treba da plati taksu u roku određenom od sudije odnosno predsednika pretresnog veća, koji ne može biti kraći od 15. dana. Ako se ova taksa ne uplati u određenom roku, sud sprovodi predviđeni postupak kao što sledi:

 

 5.5.1 Ako se taksa za podnesak ne uplati do zadnjeg datuma, prema ovom članu, i kada ne postoje uslovi za oslobađanje obaveze plaćanja takse, sud će odbaciti podnesak, izuzev podnesaka uvezi sa sredstvima za pobijanje.  ​​​​ 

 ​​ ​​​​ 

Član 8.

[Oslobađanje od plaćanja sudske takse]

 

8.1 Od plaćanja sudske takse oslobađaju se sledeće kategorije lica:

 

8.1.1 lice koje podnosi zahtev u vezi sa radnim odnosom, osim novčanih zahteva;

8.1.2 lice u teškom ekonomskom stanju, ako plaćanje takse neposredno ugrožava njegovu egzistenciju, odnosno egzistenciju članova njegovog domaćinstva

​​ [...]​​ 

 

8.3 Kategorije lica iz člana 8.1, treba da obezbede sledeće dokaze kako bi se oslobodili od plaćanja sudske takse:

8.3.1 dokaz da on ili ona prima socijalnu pomoć od Ministarstva za rad i socijalnu zaštitu.​​ 

8.3.2 dokaz da on ili ona prima pravnu pomoć od Kancelarije za besplatnu pravnu pomoć.

 

Ocena prihvatljivosti zahteva

 

  • Sud razmatra da li je podnosilac zahteva ispunio uslove prihvatljivosti koji su utvrđeni Ustavom i dalje specifikovani Zakonom i predviđeni Poslovnikom.

 

  • S tim u vezi, Sud se prvobitno poziva na stavove 1. i 7. člana 113. [Nadležnost i ovlašćene strane] Ustava, koji utvrđuju:

 

„1. Ustavni sud odlučuje samo u slučajevima koje su ovlašćene strane podnele sudu na zakonit način.

 

[…]

 

7. Pojedinci mogu da pokrenu postupak ako su njihova prava i slobode koje im garantuje ovaj Ustav prekršena od strane javnih organa, ali samo kada su iscrpeli sva ostala pravna sredstva, regulisanim zakonom.“

 

  • Sud takođe razmatra da li je podnositeljka zahteva ispunila uslove o prihvatljivosti, kako je utvrđeno Zakonom. S tim u vezi, Sud se poziva na član 47. [Individualni zahtevi], član 48. [Tačnost podneska] i 49. [Rokovi] Zakona, koji utvrđuju sledeće:​​ 

 

Član 47.​​ 

[Individualni zahtevi]

 

„1. Svaka osoba ima pravo da od Ustavnog suda zatraži pravnu zaštitu ukoliko smatra da njena Ustavom zagarantovana prava i slobode krši neki javni organ.

 

2. Osoba može da podnese pokrenuti podnesak samo nakon što su iscrpljena sva ostala zakonom određena pravna sredstva“.

 

Član 48.

[Tačnost podneska]

 

„Podnosilac podneska je dužan da jasno naglasi to koja prava i slobode sumu povređena i koji je konkretan akt javnog organa koji podnosilac želi da ospori“.

 

 

Član 49.

[Rokovi]

 

„Podnesak se podnosi u roku od 4. (četiri) meseci. Rok počinje od dana kada je podnosilac primio sudsku odluku ...“.

 

  • U pogledu ispunjenosti ovih zahteva, Sud nalazi da je podnosilac zahteva ovlašćeno lice, koje osporava akt organa javne vlasti, nakon iscrpljivanja svih pravnih sredstava.

 

  • Međutim, pored toga, Sud razmatra da li podnosilac​​ zahteva ispunjava uslove prihvatljivosti, utvrđene u pravilu 34. (Kriterijum o prihvatljivosti) odnosno pravilu 34. (1) (c) Poslovnika o radu, koji utvrđuje:

 

c) ​​ ako je zahtev podnet u roku od četiri meseca od dana kada je odluka o poslednjem delotvornom pravnom sredstvu dostavljena podnosiocu zahteva, i

[…]”.

 

  • Sud podseća da podnosilac zahteva u suštini navodi da su mu odlukama redovnih sudova (odnosno dva sudska nivoa PKVS-a) povređena prava na pravično i nepristrasno suđenje, zagarantovana članom 31. Ustava i članom 6. EKLJP-a.

 

  • Sud ističe da, iako podnosilac zahteva izričito osporava​​ rešenje AC-I-21-0809-A0001 Apelacionog veća od 13. aprila 2023. godine poslednja odluka u vezi sa slučajem podnosioca zahteva​​ je​​ rešenje AC-I-21-0123 od 2.​​ decembra​​ 2021. godine Apelacionog veća.​​ 

 

  • S tim u vezi, Sud podseća da je rešenjem AC-21-0809-A0001 Apelacionog veća od 13. aprila 2023. godine podnosiocu zahteva odbačen zahtev za vraćanje u pređašnje stanje protiv rešenja AC-I-21-0123 od 2. decembra 2021. godine.

 

  • S tim u vezi, Sud podseća da se na osnovu člana 9. Zakona br. 06/L-086 PKVS-a, utvrđuje sledeće:​​ 

 

[...]

„14. Sve presude i odluke žalbenog veća su konačne i na njih se ne mogu uložiti dalje žalbe.​​ 

​​ 

15. Nijedna odredba ovog zakona ne može se tumačiti ili primeniti u cilju ograničavanja ili pokušaja da se ograniči ustavno pravo svakog lica da podnese zahtev Ustavnom sudu Kosova, u skladu sa zakonom i proceduralnim pravilima koji se odnose na takav zahtev, za ocenu ustavnosti bilo koje odluke ili presude izdate od strane Specijalnog veća ili bilo kojeg drugog suda.“​​ 

[...]

 

  • U ovom aspektu, Sud primećuje da je Apelaciono veće PKVS-a odbacilo kao neprihvatljivim predlog podnosioca zahteva za vraćanje u pređašnje stanje protiv rešenja AC-I-21-0123 Apelacionog veća, od 2. decembra 2021. godine, sa obrazloženjem da:​​ 

 

„Predstavnik tužioca, ne samo da nije pružio nikakvo valjano obrazloženje zašto nije izvršena uplata takse, odnosno zašto nije podneo zahtev za oslobađanje od ove​​ uplate, već nije ni dostavio nijedan dokaz u prilog žalbenih navoda protiv ožalbene prvostepene presude. Na osnovu člana 5.1 Administrativnog uputstva br. 01/2017 za ujednačavanje pravosudnih poreza SSK-a, „taksa treba da se plati prilikom podnošenja podneska.“ Članom 2.4 ovog uputstva pojašnjeno je da „podnesak” znači: tužba, protivtužba, žalba, prigovor, zahtev, revizija, predlog za izvršenje. Iz gore iznetog, predlog tužioca za vraćanje u pređašnje stanje se odbacuje kao neosnovan.“

 

  • Shodno tome, Sud nalazi da, osim zahteva Ustavnom sudu, Zakon o PKVS-u ne omogućava nikakva druga pravna sredstva za žalbu na pravosnažne odluke Apelacionog veća. Ovaj zaključak je potvrđen i u sudskoj praksi Suda (vidi, između ostalog, slučajeve Suda:​​ KI02/15, sa podnosiocem​​ Socijalni, kulturni, sportski i ekonomski centar​​ „Omladinski dom“, rešenje o neprihvatljivosti, od 18. maja 2015. godine, stav 29.;​​ KI120/17, sa podnosiocem​​ Haviz Rizahu, rešenje o neprihvatljivosti, od 07. decembra 2017. godine, stav 34.;​​ KI18/17​​ sa podnosiocem zahteva​​ Isuf Bajrami, rešenje o neprihvatljivosti, od 19. aprila 2018. godine, stav 33.;​​ KI93/18,​​ podnosilac zahteva:​​ DPZ „Elektron“, rešenje o neprihvatljivosti od 30. januara 2019. godine, stav 31.). U svim ovim slučajevima, Sud je naglasio:

 

„[...] potpuno je jasno da odluke PKVS-a ne mogu da budu predmet bilo kakvog daljeg postupka, pa ni sudskog, osim kao predmet tretiranja u Ustavnom sudu.“​​ 

 

  • U svetlu ovoga, Sud neće dalje ocenjivati ustavnost rešenja AC-I-21-0809-A0001 Apelacionog veća od 13. aprila 2023. godine. Shodno tome, Sud smatra da „konačna odluka“ (konačno efektivno pravno sredstvo), prema značenju pravila 34. (1) (c) i sudskoj praksi Suda, za slučaj podnosioca zahteva, je rešenje AC-I-21 -0123 Apelacionog veća, od 02. decembra 2021. godine. Prema tome, Sud će oceniti rešenje [AC-I-21-0123] Apelacionog veća PKVS-a od 02. decembra 2021. godine, da li ispunjava kriterijume iz člana 49. Zakona. i pravila 34. (1) (c) Poslovnika Suda.

 

  • S tim u vezi, Sud podseća da je rešenje [AC-I-21-0123] Apelacionog veća PKVS-a doneto 2. decembra 2021. godine. Na osnovu spisa predmeta, primećuje se da je podnosilac zahteva navedeno rešenje primio 8. decembra 2021. godine, što je i sam naveo u obrascu zahteva. S tim u vezi, Sud primećuje da je vreme između prijema rešenja i datuma podnošenja zahteva poštom, dana 15. maja 2023. godine, premašilo vremenski period od 4. (četiri) meseca.​​ 

 

  • Kao posledica toga, Sud zaključuje da je zahtev podnosioca zahteva u vezi sa rešenjem [AC-I-21-0123] Apelacionog veća PKVS-a, od 2. decembra​​ 2021. godine podnet nakon zakonskog roka od 4 (četiri) meseca.

 

  • Sud podseća da je svrha zakonskog roka od 4. (četiri) meseca, prema članu 49. Zakona i prema pravilu 34. (1) (c) Poslovnika o radu, da promoviše pravnu sigurnost, osiguravajući da slučajevi koji se odnose na ustavna pitanja treba rešavati u razumnom roku i ranije odluke ne treba da budu stalno otvorene za osporavanje (vidi, između ostalog, slučajeve ESLJP-a:​​ Mocanu i drugi protiv Rumunije, zahtevi br. (10865/09, 45886/07 i 32431/08, presuda od 17. septembra 2014. godine, stav 258.);​​ Lopes de Sousa Fernandes protiv Portugala, br. 56080/13 od 19. decembra 2017. godine, stav 129.; vidi takođe, između ostalog, slučajeve suda:​​ KI120/17, sa podnosiocem zahteva Hafiz Rizahu, rešenje o neprihvatljivosti od 7. decembra 2017. godine, stav 39.;​​ KI115/20, podnosilac Muharrem Rama, rešenje o neprihvatljivosti od 2. decembra 2021. godine, stav 54.).

 

  • Ovaj rok takođe omogućava potencijalnom podnosiocu zahteva da razmotri da li želi da podnese zahtev i, ako želi, da odluči o konkretnim žalbama i argumentima koje treba​​ izneti i istovremeno olakšava utvrđivanje činjenica u ovom slučaju, pošto vremenom, svako pravično razmatranje pokrenutih pitanja postaje problematično (vidi presudu ESLJP-a​​ Sabri Gunes protiv Turske, prijava br. 27396/06, od 29. juna 2012. godine, stav 39.; vidi takođe slučaj Suda​​ KI12/20, sa podnositeljkom zahteva Hamijete Dinarama-Daija, rešenje o neprihvatljivosti, 6. novembar 2020. godine, stav 42.).​​ 

 

  • Ovo pravilo precizira rok za kontrolu koju vrši Sud i upozorava pojedince i državne organe na vremenski rok nakon kojeg takva kontrola više nije moguća (vidi odluku ESLJP-a Walker protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 34979/97, od 25. januara 2000. godine; vidi takođe presudu ESLJP-a,​​ Sabri Gunes protiv Turske, gore citirano, stav 40.; vidi i slučajeve Suda​​ KI53/18, podnosilac zahteva Hajri Ramadani, rešenje o neprihvatljivosti​​ od​​ 29. novembra​​ 2018. godine, stav 45.;​​ KI115/20, citirano gore, stav 56.).

 

  • Stoga, na osnovu iznetih​​ obrazloženja, Sud zaključuje da je zahtev podnosioca zahteva podnet van zakonskog roka utvrđenog članom 49. Zakona i pravilom 34. (1) (c) Poslovnika o radu, i kao takav je neprihvatljiv.

 

IZ TIH RAZLOGA

 

Ustavni sud, u skladu sa članom 113. 7 Ustava, članom 49. Zakona i pravilom 34. (1) (c) Poslovnika o radu, dana​​ 29. aprila 2024.​​ godine, jednoglasno

 

ODLUČUJE

 

  • DA PROGLASI zahtev neprihvatljivim;

 

  • DA DOSTAVI ovo rešenje stranama;

 

  • DA OBJAVI ovo rešenje u Službenom listu, u skladu sa članom 20.4 Zakona;

 

  • Ovo rešenje stupa na snagu na dan objavljivanja u Službenom listu Republike Kosovo u skladu sa stavom 5. člana 20. Zakona.

 

 

 

 

Sudija izvestilac  ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​​​ Predsednica Ustavnog suda

 

 

 

 

Selvete Gërxhaliu-Krasniqi​​    ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​ ​​​​   Gresa Caka-Nimani

 

 

 

podnosiocu:

Hasan Fusha

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je podnet van roka

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni