Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Kosova, Rev.br.243/2021, od 8. februara 2022. godine

br. predmeta KI61/22

podnosiocu: Adem Rexhepi

Preuzimanje:

KI61/22, Podnosilac: Adem Rexhepi, Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Kosova, Rev.br.243/2021, od 8. februara 2022. godine

Ključne reči: individualni zahtev, radni spor, zahtev za vraćanje na radno mesto, očigledno neosnovan zahtev

Sud na početku podseća da je podnosiocu zahteva prekinut radni odnos od strane RKUO “Pastrimi” d. d. pod izgovorom da nije ispunjavao radne obaveze i da je neopravdano izostajao sa posla. Njegov tužbeni zahtev za (i) poništenje odluke izvršnog direktora RKUO “Pastrimi” d. d. i (ii) vraćanje na svoje radno mesto, delimično je usvojio Osnovni sud, navodeći da mu pripadaju prava iz radnog odnosa u periodu od 7. oktobra 2014. do 31. decembra 2014. godine, kada mu je i istekao ugovor o radu. Žalbe podnosioca zahteva i zainteresovane strane RKUO “Pastrimi” d. d. odbio je kao neosnovane Apelacioni sud, sa izuzetkom delimičnog usvajanja žalbe podnosioca zahteva u odnosu na datum obračuna kamate koja treba da teče od 7. decembra 2012. godine, odnosno od dana donošenja presude prvostepenog suda pa do konačne isplate duga. U nastavku je zahtev za reviziju podnosioca zahteva odbijen od strane Vrhovnog suda.

U tom pogledu, Sud podseća da podnosilac zahteva pred Sudom osporava konstatacije redovnih sudova, navodeći (I) povrede člana 31. Ustava u smislu člana 6. EKLjP-a, kao rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i (II) navode u vezi sa povredama člana 49. Ustava.

Navod o povredi člana 31. Ustava, podnosilac zahteva povezuje sa izvođenjem činjenica slučaja i načinom na koji su redovni sudovi protumačili i primenili odredbe Zakona o radu. Što se pak tiče navodnih povreda člana 49. Ustava, isti ih povezuje sa nemogućnošću vračanja na svoje radno mesto sa svim pravima koja proističu iz ugovora o radu.

Stoga, vezano za navod podnosioca zahteva o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnom tumačenju i primeni važećeg zakona, takve navode je Sud kvalifikovao kao navode koji spadaju u kategoriji “četvrtog stepena”, i kao takvi, predstavljaju navode na nivou „zakonitosti“ i nisu argumentovani na nivou „ustavnosti„. Sledstveno tome, Sud je ocenio da su navodi podnosioca zahteva očigledno neosnovani na ustavnim osnovama, kako je utvrđeno stavom (2) pravila 39. Poslovnika.

U nastavku, vezano za navod podnosioca zahteva o povredi člana 49. Ustava, Sud je utvrdio da ovaj navod predstavlja izraz njegove subjektivne ocene 0 pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primeni materijalnog prava, ali ne i stvarni dokaz 0 povredi prava iz člana 49. Ustava. Stoga i ovi navodi, spadaju u kategoriju navoda “četvrtog stepena” te da su očigledno neosnovani na ustavnim osnovama, kako je utvrđeno u stavu (2) pravila 39 Poslovnika.

podnosiocu:

Adem Rexhepi

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Drugi