Obaveštenje o odluci u slučaju KI 161/21

01.08.2023

Ustavni sud Republike Kosovo je odlučio u vezi sa zahtevom u slučaju KI 161/21, koji je podnela Suzana Zogëjani Sekiraqa. Poslednje navedena je, na osnovu stava 7. člana 113. [Jurisdikcija i ovlašćene strane] Ustava Republike Kosovo osporila pred Sudom presudu [Pml.br.310/2020] od 28. aprila 2021. godine Vrhovnog suda, u vezi sa presudom [PAKR. br. 133/2020] od 3. jula 2020. godine Apelacionog suda i presudom [PAKR.br.37/19] od 24. januara 2020. godine Osnovnog suda u Prištini.

Sud je većinom glasova odlučio da je (i) zahtev prihvatljiv za razmatranje u meritumu; i (ii) utvrdio da presuda [Pml. br. 310/220] Vrhovnog suda od 28. aprila 2021. godine u vezi sa presudom [PAKR. br. 133/2020] od 3. jula 2020. godine Apelacionog suda i presudom [PAKR.br.37/19] od 24. januara 2020. godine Osnovnog suda u Prištini, nisu u skladu sa stavovima 1 i 4 člana 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava i tačkom d) stava 3 člana 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Presuda Suda objašnjava da su okolnosti konkretnog slučaja, a koje su detaljno izložene u presudi koja će biti objavljena, povezane sa osudom podnositeljke zahteva sa 25 (dvadeset i pet) godina zatvora za ubistvo svog supruga, odnosno pokojnog A.S. tokom 2018. godine. Tačnije, presudom [PKR. br. 37/19] Osnovnog suda u Prištini od 24. januara 2020. godine, podnositeljka zahteva je oglašena krivom za izvršenje krivičnog dela “Teško ubistvo” kao što je propisano u tačkama 1.3 i 1.4 stava 1, člana 179. (Teško ubistvo) Krivičnog zakonika Republike Kosovo.

Presuda dalje objašnjava okolnosti koje su prethodile vođenju krivičnog postupka protiv podnositeljke zahteva, odnosno i, između ostalog, činjenicu da je (i) podnositeljka zahteva u periodu od 2007. do 2018. godine, prvo nadležnim institucijama Republike Kosovo, a kasnije i organima vlasti Republike Francuske, prijavljivala da je bila žrtva nasilja u porodici: (ii) od 2010. do 2018. godine u različitim vremenskim periodima njoj i njenoj deci je pruženo sklonište od strane francuskih organa vlasti; (iii) 2018. godine, Sud u Lionu u Republici Francuskoj je oglasio krivim i osudio za nasilje u porodici sada pokojnog A.S., a zatim ga je uslovno oslobodio; dok je (iv) 21. septembra 2018. godine, podnositeljka zahteva lišila života A.S., koja je nakon toga, zajedno sa svojom decom, vraćena u Republiku Kosovo, kada se javila Ambasadi Republike Francuske u Republici Kosovo i, 4. oktobra 2018. godine, uhapšena od strane nadležnih organa Republike Kosovo. Krivični postupak u okolnostima konkretnog slučaja je okončan donošenjem osporene presude [Pml. br. 310/220] Vrhovnog suda od 28. aprila 2021. godine.

Podnositeljka zahteva u postupcima pred redovnim sudovima nije osporila akt kojim je optužena, međutim, tokom krivičnog postupka protiv nje, konstantno je i između ostalog tražila (i) relevantno psihijatrijsko ispitivanje; (ii) suočavanje sa svedocima i čiji su iskazi uzeti od strane francuskih organa vlasti, a koji su tokom sprovođenja krivičnog postupka samo pročitani na glavnom pretresu i podnositeljka zahteva nije imala priliku da se suoči sa njima ni u jednoj fazi krivičnog postupka; (iii) uzimanje u obzir dokaza, uključujući i one od francuskih organa u vezi sa činjenicom da je ona bila žrtva nasilja u porodici; i osporila je (iv) ispitivanje njenog sina, odnosno maloletnog X.X, u svojstvu svedoka tokom postupka vođenog u Osnovnom sudu bez profesionalne podrške, odnosno bez prisustva psihologa. Redovni sudovi su odbili zahteve i/ili navode podnositeljke zahteva. Kao rezultat toga, podnositeljka zahteva iznosi iste navode pred Sudom, osporavajući relevantne presude redovnih sudova, navodeći da su iste donete u suprotnosti sa procesnim garancijama utvrđenih članom 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava u vezi sa članom 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, naglašavajući povredu ustavnog načela jednakosti oružja.

U kontekstu navoda podnositeljke zahteva, Sud je (i) prvo razradio opšta načela u vezi sa načelom jednakosti oružja na osnovu svoje sudske prakse i prakse Evropskog suda za ljudska prava, uključujući relevantna načela koja proizilaze iz Konvencije saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istambulska konvencija) i Konvencije o pravima deteta, direktno primenljive u pravnom poretku Republike Kosovo i sa prvenstvom u odnosu na važeće zakone, i zatim (ii) iste primenio na konkretne okolnosti ovog slučaja. Prema detaljnim objašnjenjima u presudi Suda, Sud je, između ostalog, prvo istakao da na osnovu ustavnih garancija i garancija propisanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, svako koji je optužen za krivično delo ima pravo da postavlja pitanja svedocima i da zahteva obavezno dovođenje svedoka, veštaka i drugih lica, koja mogu da razjasne činjenice, garancije, koje su dalje precizirane u važećim zakonima Republike Kosovo.

U okolnostima konkretnog slučaja i u kontekstu ustavnog načela jednakosti oružja, Sud je, između ostalog, istakao da u sudskim postupcima pred redovnim sudovima u ovom krivičnom postupku, tužilaštvo i odbrana, nisu tretirani podjednako, između ostalog, uzimajući u obzir da (i) podnositeljka zahteva i/ili njena odbrana, ni u jednoj fazi krivičnog postupka, nisu imali priliku da se suoče sa svedocima ili iskazima ovih poslednjih, čiji su iskazi pročitani u sudskom procesu, ali na osnovu obrazloženja redovnih sudova, u suprotnosti sa ustavnim garancijama i sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava, nije preduzeta nikakva procesna radnja da bi se podnositeljki zahteva pružila takva mogućnost; (ii) zahtevi podnositeljke zahteva i/ili njene odbrane za izvođenje dokaza, uključujući i one francuskih vlasti, na osnovu kojih bi se moglo dokazati da je ona žrtva nasilja u porodici, odbijeni su od strane svih sudskih instanci; i (iii) u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, kontinuirano odbijanje redovnih sudova da obave psihijatrijski pregled podnositeljke zahteva je u suprotnosti sa garancijama definisanim u kontekstu specifičnih okolnosti konkretnog slučaja shodno sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, između ostalog, presudi Gaggl protiv Austrije, štaviše, uzimajući u obzir činjenicu da se u samom obrazloženju Osnovnog suda koristi izraz prejudiciranja prema podnositeljki zahteva.

Pored toga i važno, presuda razrađuje načela i primenjive standarde, uključujući i međunarodne instrumente, u slučajevima kada maloletnici svedoče u sudskom procesu. Pozivajući se na (i) član 50. [Prava deteta] Ustava, (ii) član 3. (bez naslova) Konvencije o pravima deteta, (iii) obaveze koje proističu iz člana 18. (Opšte obaveze) Istambulske konvencije, i (iv) sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, Sud je istakao da svi organi vlasti, uključujući i sudove, imaju obavezu da štite najbolji interes deteta u krivičnom postupku i da u okolnostima konkretnog slučaja sudovi nisu ispunili tu obavezu, uzimajući u obzir, između ostalog, činjenicu da je maloletnik X.X. bio jedini očevidac u okolnostima konkretnog slučaja, u kontekstu u kojem je svedočio u krivičnom slučaju u vezi sa ubistvom svog oca delo za koje je bila optuživana njegova majka, i isti je saslušan bez stručne podrške, odnosno bez prisustva psihologa i/ili odgovarajućeg stručnjaka. Sud je istakao da u smislu pozitivnih obaveza definisanih Ustavom i međunarodnim instrumentima, uključujući i relevantnu sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, najbolji interes deteta treba da bude prva i najvažnija stvar za sve organe vlasti, uključujući i pravosudni sistem.

Na osnovu napred navedenog, Sud utvrđuje da su relevantne presude redovnih sudova donete uz povredu ustavnog načela jednakosti oružja i shodno tome, u suprotnosti sa procesnim garancijama oličenim u stavovima 1 i 4, člana 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava u vezi sa tačkom d) stava 3 člana 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kao rezultat toga, Sud ih je proglasio nevažećim i vratio odgovarajući krivični predmet Osnovnom sudu u Prištini na ponovno suđenje.

Na kraju, Sud je istakao činjenicu da se dejstva ove presude odnose samo na nalaze u pogledu procesnih garancija sadržanih u gore navedenim članovima Ustava i Evropske konvencije o ljudskim pravima u vezi sa povredom načela jednakosti oružja u kontekstu sprovedenog krivičnog postupka i da Sud ni na koji način ne prejudicira meritum ili tok krivičnog postupka u postupku presuđivanja, pitanja koja su u punoj nadležnosti Osnovnog suda u Prištini, kao što je utvrđeno relevantnim odredbama Krivičnog zakonika i Zakonika o krivičnom postupku Republike Kosovo.

Napomena:

Ovo obaveštenje za medije pripremio je Sekretarijat Suda samo u informativne svrhe. Kompletan tekst odluke biće dostavljen stranama uključenim u slučaj, biće objavljen na sajtu Suda i u Službenom listu, nakon okončanja odgovarajućih postupaka utvrđenih u Zakonu o Ustavnom sudu i Poslovniku o radu Suda. Sažetak koji je objavljen ovim obaveštenjem može biti predmet jezičkih i tehničkih ispravki u konačnom nacrtu odluke. Da biste primali obaveštenja o odlukama od Ustavnog suda, molimo vas registrujte se na internet stranici Suda: https://gjk-ks.org/sr/