Presuda

Ocena ustavnosti presude Pml. br. 310/2020 Vrhovnog suda Kosova od 28. aprila 2021. godine

br. predmeta KI161/21

podnosiocu: Suzana Zogëjani Sekiraqa

Preuzimanje:

KI161/21, Podnositeljka zahteva: Suzana Zogëjani Sekiraqa, Ocena ustavnosti presude Pml. br. 310/2020 Vrhovnog suda Kosova od 28. aprila 2021. godine

Ključne reči: individualni zahtev, pravo na pravično i nepristrasno suđenje, jednakost oružja, zahtev za psihijatrijsko ispitivanje, ispitivanje svedoka, zaštita najboljih interesa deteta, prihvatljiv zahtev, Konvencija o pravima deteta, Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istambulska konvencija), povreda prava na pravično i nepristrasno suđenje

Ustavni sud Republike Kosovo je danas objavio slučaj KI161/21, koji je podnela Suzana Zogëjani Sekiraqa. Ona je, na osnovu stava 7. člana 113. [Jurisdikcija i ovlašćene strane] Ustava Republike Kosovo osporila pred Sudom presudu [Pml. br. 310/2020] Vrhovnog suda Republike Kosovo od 28. aprila 2021. godine u vezi sa presudom [PAKR. br. 133/2020] Apelacionog suda od 3. jula 2020. godine i presudom [PKR. br. 37/2019] Osnovnog suda u Prištini od 24. januara 2020. godine.

Sud je većinom glasova odlučio da je (i) zahtev prihvatljiv za razmatranje u meritumu; i (ii) utvrdio da presuda [Pml. br. 310/2020] Vrhovnog suda od 28. aprila 2021. godine u vezi sa presudom [PAKR. br. 133/2020] Apelacionog suda Kosova od 3. jula 2020. godine i presudom [PKR. br. 37/2019] Osnovnog suda u Prištini od 24. januara 2020. godine, nisu u saglasnosti sa stavovima 1 i 4 člana 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava i tačkom d) stava 3 člana 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Presuda objašnjava da su okolnosti konkretnog slučaja, a koje su detaljno izložene u objavljenoj presudi, povezane sa osudom podnositeljke zahteva sa 25 (dvadeset i pet) godina zatvora za ubistvo svog supruga, odnosno pokojnog A.S. tokom 2018. godine. Tačnije, presudom [PKR. br. 37/2019] Osnovnog suda u Prištini od 24. januara 2020. godine, podnositeljka zahteva je oglašena krivom za izvršenje krivičnog dela “Teško ubistvo” kao što je propisano u tačkama 1.3 i 1.4 stava 1, člana 179. (Teško ubistvo) Krivičnog zakonika Republike Kosovo.

Presuda dalje objašnjava okolnosti koje su prethodile vođenju krivičnog postupka protiv podnositeljke zahteva, odnosno činjenicu da je (i) podnositeljka zahteva u periodu od 2007. do 2018. godine, prvo nadležnim institucijama Republike Kosovo, a kasnije i organima vlasti Republike Francuske, prijavljivala da je bila žrtva nasilja u porodici: (ii) od 2010. do 2018. godine u različitim vremenskim periodima njoj i njenoj deci je pruženo sklonište od strane francuskih organa vlasti; (iii) 2018. godine, Sud u Lionu u Republici Francuskoj je oglasio krivim i osudio za nasilje u porodici sada pokojnog A.S., a zatim ga je uslovno oslobodio; dok je (iv) 21. septembra 2018. godine, podnositeljka zahteva lišila života A.S., koja je nakon toga, zajedno sa svojom decom, vraćena u Republiku Kosovo, kada se javila Ambasadi Republike Francuske u Republici Kosovo i, 4. oktobra 2018. godine, uhapšena od strane nadležnih organa Republike Kosovo. Krivični postupak u okolnostima konkretnog slučaja je okončan donošenjem osporene presude [Pml. br. 310/2020] Vrhovnog suda od 28. aprila 2021. godine.

Podnositeljka zahteva u postupcima pred redovnim sudovima nije osporila akt kojim je optužena, međutim, tokom krivičnog postupka protiv nje, konstantno je i između ostalog tražila (i) relevantno psihijatrijsko ispitivanje; (ii) suočavanje sa svedocima i čiji su iskazi uzeti od strane francuskih organa vlasti, a koji su tokom sprovođenja krivičnog postupka samo pročitani na glavnom pretresu i podnositeljka zahteva nije imala priliku da se suoči sa njima ni u jednoj fazi krivičnog postupka; (iii) uzimanje u obzir dokaza, uključujući i one od francuskih organa u vezi sa činjenicom da je ona bila žrtva nasilja u porodici; i osporila je (iv) ispitivanje njenog sina, odnosno maloletnog X.X, u svojstvu svedoka tokom postupka vođenog u Osnovnom sudu bez profesionalne podrške, odnosno bez prisustva psihologa. Redovni sudovi su odbili zahteve i/ili navode podnositeljke zahteva. Kao rezultat toga, podnositeljka zahteva iznosi iste navode pred Sudom, osporavajući relevantne presude redovnih sudova, navodeći da su iste donete u suprotnosti sa procesnim garancijama utvrđenih članom 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava u vezi sa članom 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, naglašavajući povredu načela jednakosti oružja.

U kontekstu navoda podnositeljke zahteva, Sud je (i) prvo razradio opšta načela u vezi sa načelom jednakosti oružja na osnovu svoje sudske prakse i prakse Evropskog suda za ljudska prava, uključujući relevantna načela koja proizilaze iz Konvencije saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) i Konvencije o pravima deteta, direktno primenljive u pravnom poretku Republike Kosovo i sa prvenstvom u odnosu na važeće zakone, i zatim (ii) iste primenio na konkretne okolnosti ovog slučaja. Prema detaljnim objašnjenjima u objavljenoj presudi, Sud je, između ostalog, prvo istakao da na osnovu ustavnih garancija svako optužen za krivično delo ima pravo da postavlja pitanja svedocima i da zahteva obavezno dovođenje svedoka, veštaka i drugih lica, koja mogu da razjasne činjenice, garancije, koje su dalje precizirane u važećim zakonima Republike Kosovo. U okolnostima konkretnog slučaja i u kontekstu ustavnog načela jednakosti oružja, Sud je, između ostalog, istakao da u sudskim postupcima pred redovnim sudovima u ovom krivičnom postupku, tužilaštvo i odbrana, nisu tretirani podjednako, između ostalog, uzimajući u obzir da (i) podnositeljka zahteva i/ili njena odbrana, ni u jednoj fazi krivičnog postupka, nisu imali priliku da se suoče sa svedocima ili iskazima ovih poslednjih, čiji su iskazi pročitani u sudskom procesu, ali na osnovu obrazloženja redovnih sudova, u suprotnosti sa ustavnim garancijama i sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava, nije preduzeta nikakva procesna radnja da bi se podnositeljki zahteva pružila takva mogućnost; (ii) zahtevi podnositeljke zahteva i/ili njene odbrane za izvođenje dokaza, uključujući i one francuskih vlasti, na osnovu kojih bi se dokazalo da je ona žrtva nasilja u porodici, odbijeni su od strane svih sudskih instanci; i (iii) u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, kontinuirano odbijanje redovnih sudova da obave psihijatrijski pregled podnositeljke zahteva je u suprotnosti sa garancijama definisanim u kontekstu specifičnih okolnosti slučaja shodno sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, između ostalog, presudi Gaggl protiv Austrije, štaviše, uzimajući u obzir činjenicu da se u samom obrazloženju Osnovnog suda koristi izraz prejudiciranja prema podnositeljki zahteva.

Pored toga i važno, presuda razrađuje načela i primenjive standarde, uključujući i međunarodne instrumenate, u slučajevima kada maloletnici svedoče u sudskom procesu. Pozivajući se na član 50. [Prava deteta] Ustava, član 3. Konvencije o pravima deteta, obavezama koje proističu iz člana 18. (Opšte obaveze) Istanbulske konvencije i sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, Sud je istakao da svi organi vlasti, uključujući i sudove, imaju obavezu da štite najbolji interes deteta u krivičnom postupku i da u okolnostima konkretnog slučaja sudovi nisu ispunili tu obavezu, uzimajući u obzir, između ostalog, činjenicu da je maloletnik X.X. bio jedini očevidac u okolnostima konkretnog slučaja, u kontekstu u kojem je svedočio u krivičnom slučaju u vezi sa ubistvom svog oca zbog čega se optužuje njegova majka, i isti je saslušan bez stručne podrške, odnosno bez prisustva psihologa i/ili odgovarajućeg stručnjaka. Sud je istakao da u smislu pozitivnih obaveza definisanih Ustavom i međunarodnim instrumentima, uključujući i relevantnu sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, najbolji interes deteta treba da bude prva i najvažnija stvar za sve organe vlasti, uključujući i pravosudni sistem.

Na osnovu napred navedenog, Sud utvrđuje da su relevantne presude redovnih sudova donete uz povredu načela jednakosti oružja i shodno tome, u suprotnosti sa procesnim garancijama oličenim u stavovima 1 i 4, člana 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava u vezi sa tačkom d) stava 3 člana 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kao rezultat toga, Sud ih je proglasio nevažećim i vratio odgovarajući krivični predmet Osnovnom sudu u Prištini na ponovno suđenje.

Na kraju, Sud je istakao činjenicu da se dejstva ove presude odnose samo na nalaze u pogledu procesnih garancija sadržanih u navedenim članovima Ustava i Evropske konvencije o ljudskim pravima u vezi sa povredom načela jednakosti oružja u kontekstu sprovedenog krivičnog postupka i da ista ni na koji način ne prejudicira krivicu ili tok krivičnog postupka prilikom presuđivanja, uključujući, ali ne ograničavajući se na način tretiranja optužnice podignute protiv podnositeljke zahteva u vezi sa krivičnim delom teško ubistvo za koje je optužena i relevantnim odlučivanjem u vezi sa produženjem pritvora, pitanja koja su u punoj nadležnosti Osnovnog suda u Prištini, kao što je utvrđeno relevantnim odredbama Krivičnog zakonika i Zakonika o krivičnom postupku Republike Kosovo. Ova presuda će biti dopunjena i suprotnim mišljenjem.

podnosiocu:

Suzana Zogëjani Sekiraqa

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Presuda

Povreda ustavnih prava

Član 31 - Pravo na Pravično i Nepristrasno Suđenje

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Krivični