Rešenje o neprohvatljivosti

Vlerësim i kushtetutshmërisë së  Aktgjykimit të Gjykatës Supreme të Kosovës [Rev. nr. 398/2021], të 20 dhjetorit 2021

br. predmeta KI71/22

podnosiocu: Muhamet Mehmeti

Preuzimanje:

KI71/22, podnosilac zahteva, Muhamet Mehmeti, ocena ustavnosti presude [Rev. br. 398/2021] Vrhovnog suda Kosova od 20. decembra 2021. godine. 

KI71/22, rešenje o neprihvatljivosti, od 14. novembra 2023. godine, objavljeno dana 18. januara 2024.godine

Ključne reči: individualni zahtev, neiscrpljenje pravnih sredstva

Iz spisa predmeta, Sud primećuje da se suština predmeta odnosi na smanjenje plate podnosioca zahteva sa stepena 11. na stepen 9. od strane Telekoma Kosova kroz Rešenje br. 1040-108/2012 od 7. marta 2012. godine i iznos isplate za razliku plata između 11. i 9. stepena tokom perioda dok je bila na snazi osporena odluka Telekoma Kosova, nakon podnošenja tužbe od strane podnosioca zahteva.

Dana 30. novembra 2016. godine, Osnovni sud je presudom [C.br. 204/16] od 30. novembra 2016. godine, u potpunosti usvojio tužbeni zahtev podnosioca zahteva i poništio rešenje br. 1040/108/2012 od 7. marta 2012. godine i prinudio Telekom Kosova da isplati podnosiocu zahteva 13.381,45 evra sa zakonskom kamatom od 1. februara 2012. godine do konačne isplate na ime razlike u platama između 11. i 9. stepena za vremenski period od 1. februara 2012. do 10. oktobra 2016. godine; iznos od 1.447,06 evra na računu podnosioca zahteva u Penzionom fondu i iznos od 365,64 evra u Poreskoj upravi. Nakon podnete žalbe, ovu odluku je potvrdio i Apelacioni sud. Dok je Vrhovni sud, presudom [Rev.br.398/2021] od 20. decembra 2021. godine, delimično prihvatio kao osnovanu reviziju tuženog (Telekom Kosova) iznetu protiv presude [Ac.br.1636/2016. ] od 19. decembra 2019. godine, kojom je istu preinačio zajedno sa Presudom [C.br. 204/2016] Osnovnog suda od 30. novembra 2016. godine u delu II izreke, prinudivši tuženog (Telekom Kosova) da plati podnosiocu zahteva izmenu u neto zaradi za period od 01. februara 2012. godine do 31. decembra 2014. godine u iznosu od 8.419,55 evra; da plati i iznos od 455,33 evra na ime penzijskog doprinosa i 231,74 evra na ime poreza na neto prihod sa kamatom za ovaj period, prema finansijskom veštačenju u iznosu od 2.152,61 evra; i odbio je kao neosnovan iznos iznad dosuđenog dela za period od 1. januara 2015. do 10. oktobra 2016. Sud prvobitno podseća da podnosilac zahteva navodi da je presuda [Rev. br. 398/2021] Vrhovnog suda od 20. decembra 2021. godine doneta kršenjem osnovnih prava i sloboda zagarantovanih članom 3. [Jednakost pred zakonom], članom 22. [Direktna primena međunarodnih sporazuma i instrumenata] i članom 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava, gde je glavni navod podnosioca zahteva da je osporena presuda Vrhovnog suda zasnovana na nezakonitom dokazu koji Telekom i Kosova prethodno nije izneo u nižim instancama redovnih sudova.

Kako bi Sud pojasnio i razjasnio činjenicu o navodu podnosioca zahteva da je Vrhovni sud osporenu presudu zasnovao na nezakonitom dokazu – na ugovoru o radu broj 05-6182 od 31. decembra 2014. godine za koji tvrdi da nije potpisao, a izneta je pred redovnim sudovima, odnosno pred Vrhovnim sudom kroz odgovor na reviziju od 5. maja 2023. godine, poslao je dopis zastupniku podnosioca zahteva i istovremeno Osnovnom sudu, od kojih je tražio da dostave Sudu odgovor na reviziju, čime bi se dokazalo da li je navod podnosioca zahteva podignuta pred Vrhovnim sudom ili ne. Dana 14. juna 2023. godine, Sud je od Osnovnog suda primio kompletan spis predmeta, iz kojeg se ispostavilo da podnosilac zahteva nije dostavio odgovor na reviziju, što dosledno dokazuje činjenicu da nije izneo svoj zahtev u vezi sa osporavanjem potpisivanja ugovora broj 05-6182 od 31. decembra 2014. godine pred Vrhovnim sudom. Štaviše, Sud primećuje da ni u dopisu koji je 1. juna 2023. godine dostavio zastupnik zahteva nije dokazano da je isti podneo odgovor na reviziju Vrhovnom sudu, gde bi se njegovi zahtevi adresirali.

Prema spisima predmeta proizilazi da su ovi konkretni navodi podnosioca zahteva prvi put izneti pred Sudom. One zaključuju da podnosilac zahteva nije dao priliku Vrhovnom sudu da adresira ove navode i time, da spreči navodne povrede koje je podnosilac zahteva izneo direktno pred ovim Sudom, ne iscrpljujući pravna sredstva u njihovom materijalnom smislu. (Vidi, između ostalog, slučajeve Suda: KI118/15, podnosilac zahteva Dragiša Stojković, rešenje o neprihvatljivosti od 12. aprila 2016. godine, stavovi 30.-30.; KI119/17, citiran iznad, stav 74.; KI154/17 i KI05/18 citirani iznad, stav 95. i; KI163/18, citiran iznad, stav 62.).

Shodno tome, Sud zaključuje da se ovaj navod mora odbiti kao neprihvatljiv po procesnim osnovama, zbog neiscrpljivanja pravnih sredstva, kako to zahtevaju stav 7. člana 113. Ustava, stav 2. člana 47. Zakona i tačka (b) stava (1) pravila 39. Poslovnika o radu.

podnosiocu:

Muhamet Mehmeti

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Nisu iscrpljena pravna sredstva

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni