Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti Presude [Pml. br.245/2023] od 5. juna 2023. godine Vrhovnog suda

br. predmeta KI236/23

podnosiocu: Robert Smakaj

Preuzimanje:

KI236/23, Podnosilac: Robert Smakaj, Ocena ustavnosti Presude [Pml. br.245/2023] od 5. juna 2023. godine Vrhovnog suda

KI236/23, Rešenje o neprihvatljivosti od 25. juna 2024. godine, objavljeno dana 17. Jula 2024. godine

Ključne reči: individualni zahtev, pravo na pravično i nepristrasno suđenje, očigledno neosnovan

Okolnosti konkretnog slučaja proizilaze iz optužnice koju je Osnovno tužilaštvo podiglo protiv podnosioca zahteva, zbog krivičnog dela Teška telesna povreda iz člana 189. stav 1. KZRK-a.  Osnovni sud je u svojoj presudi odlučio da podnosioca zahteva proglasi krivim i osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca. Podnosilac zahteva je uložio žalbu na presudu Osnovnog suda pred Apelacionim sudom, gde je potonji odbio njegovu žalbu. Protiv presude Apelacionog suda i Osnovnog suda, podnosilac zahteva je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti pred Vrhovnim sudom, gde je potonji usvojio zahtev podnosioca zahteva i poništio je presudu Apelacionog suda i vratio predmet na ponovno suđenje pred istim sudom.  Apelacioni sud je u ponovljenom suđenju ponovo odbio žalbu podnosioca zahteva. Podnosilac zahteva je ponovo podneo zahtev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu, gde je isti odbio zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podneo podnosilac zahteva.

Sud je podsetio da podnosilac zahteva tvrdi da su mu osporenom presudom Vrhovnog Suda povređena prava koja su zagarantovana članom 31 [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava u vezi sa članom 6 EKLJP-a.

Sud je primetio da su prvobitno Osnovni sud, a potom i Apelacioni sud, oslanjajući se na otežavajuće okolnosti za podnosioca zahteva, pošto je podnosilac zahteva bio još jednom osuđen pravosnažnom odlukom, ocenili da je u konkretnom slučaju kazna izrečena podnosiocu zahteva pravična, zakonita kazna, u skladu sa težinom i načinom izvršenja krivičnog dela, sa ličnim svojstvima optuženog i stepenom njegove krivične odgovornosti, i nema mesta da se optuženom izrekne neka druga kazna ili da mu se kazna zameni novčanom kaznom.

U konkretnom slučaju, Sud je primetio da je podnosilac zahteva, u svom zahtevu za zaštitu zakonitosti upućenom Vrhovnom sudu, naglasio da drugostepeni sud uopšte nije obrazložio svoju presudu u vezi sa žalbom koja je podneta sa njegove strane a koja se tiče zamene zatvora u trajanju od 4 meseca novčanom kaznom, kada okrivljeni pristaje da mu se kazna zatvora zameni novčanom kaznom gde je to takođe predviđeno i odredbom člana 44. KZRK.  Na istu tvrdnju podnosioca zahteva, Vrhovni sud je odgovorio u svojoj presudi, gde je istakao da zakonska odredba ne definiše zamenu kazne kao imperativnu normu, već kao mogućnost diskrecione ocene suda, te da u konkretnom slučaju zamena kazne zatvora novčanom kaznom nije opravdana.

U ovom kontekstu, Sud je, na osnovu gore navedenih pojašnjenja, a posebno uzimajući u obzir tvrdnje koje je podnosilac zahteva izneo i činjenice koje je on predstavio, kao i obrazloženje redovnih sudova, smatrao da osporenu presudu Vrhovnog suda ne karakteriše nedostatak obrazložene sudske odluke.  Shodno tome, navod podnosioca zahteva u pogledu nedostatka obrazložene sudske odluke je očigledno neosnovan na ustavnoj osnovi u „očiglednom ili evidentnom odsustvu povrede“ kako je to i definisano pravilom 34 (2) Poslovnika o radu.

Podnosilac zahteva je tvrdio da je osporenom presudom Vrhovnog suda on diskriminisan u odnosu na druga lica jer su u nekim slučajevima sudovi odlučili da zamene kaznu zatvora novčanom kaznom, dok u njegovom slučaju nisu postupili na isti način. Međutim, podnosilac zahteva samo pominje da je diskriminisan, ali ne razrađuje dalje kako i zašto je došlo do diskriminacije,  i nije pokazao da su okolnosti njegovog slučaja isti ili identični sa drugim pomenutim slučajevima. Sud podseća da je dosledno naglašavao da samo pozivanje i pominjanje članova Ustava i EKLJP-a nije dovoljno da se izgradi argumentovana tvrdnja o ustavnim povredama. Kada se tvrde takve povrede Ustava, podnosioci zahteva moraju da obezbede obrazložene navode i ubedljive argumente.

Sledstveno tome, zahtev je u celosti proglašen neprihvatljivim.

podnosiocu:

Robert Smakaj

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti