Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude Pml.br.460/2021 Vrhovnog suda Kosova od 11. januara 2022. godine

br. predmeta KI25/22

podnosiocu: Riza Rrustemi

Preuzimanje:

KI25/22, Podnosilac zahteva: Riza Rrustemi, Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Kosova Pml. br. 460/2021 od 11. januara 2022. godine

KI25/22, rešenje o neprihvatljivosti od 14. novembra 2023. godine, objavljeno 19. decembra 2023. godine

Ključne reči: individualni zahtev, ne bis in idem, obrazložena sudska odluka, pravo da se brani

Okolnosti konkretnog slučaja se odnose na osudu podnosioca zahteva za krivično delo „Skidanje ili oštećenje službenih pečata ili oznaka“ i na opomenu izrečenu u prekršajnom postupku zbog nepridržavanja mera u obavljanju delatnosti klanice, koje su predviđene ekološkom dozvolom koju je izdala opština Lipljan. U krivičnom postupku, Osnovni sud je oglasio podnosioca zahteva krivim za krivično delo „Skidanje ili oštećenje službenih pečata ili oznaka“ iz stava 1, člana 406. KZRK-a i kaznio ga novčanom kaznom od 400 (četiri stotine) evra. Nakon žalbe podnosioca zahteva, Apelacioni sud je u celosti potvrdio presudu Osnovnog suda. Na kraju, Vrhovni sud je odbio kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti podnosioca i u celosti potvrdio prvostepenu i drugostepenu presudu. Osnovni sud je u prethodnom postupku oglasio podnosioca zahteva odgovornim za nepoštovanje mera u obavljanju delatnosti klanice, koje su predviđene ekološkom dozvolom opštine Lipljan, zbog čega mu je izrečena sudska opomena. U prekršajnom postupku, podnosilac zahteva nije uložio žalbu.

Podnosilac zahteva navodi povredu prava od strane redovnih sudova propisanih članom 24. [Jednakost pred zakonom], 30. [Prava optuženog], 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] i 34. [Pravo lica da mu se ne sudi dva puta za isto krivično delo] Ustava; zatim članom 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) i članom 10. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

Kako bi razmotrio navode podnosioca zahteva, Sud se prvo pozvao na EKLJP i na relevantnu sudsku praksu Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava u vezi (i) pravom da se brani; (ii) pravom na obrazloženu sudsku odluku; (iii) pravom da mu se ne sudi dva puta za isto delo, a zatim iste primenio u okolnostima konkretnog slučaja.

Na osnovu ovih načela, Sud je ocenio da navodi podnosioca zahteva: (i) o povredi člana 30. Ustava spadaju u drugu kategoriju navoda koji su definisani kao navodi sa „očiglednim ili evidentnim nedostatkom povrede“; (ii) o pogrešnom tumačenju zakona i pogrešnom utvrđivanju činjeničnog stanja spadaju u kategoriju navoda koji se kvalifikuju kao navodi „četvrtog stepena“; (iii) o povredi člana 31. Ustava i člana 6. EKLJP-a zbog nedostatka obrazloženja sudskih odluka, spadaju u kategoriju navoda koji su kvalifikovani kao navodi sa „očiglednim ili evidentnim nedostatkom povrede“; (iv) o povredi člana 24. Ustava i člana 10. UDLJP-a kvalifikuju se kao navodi koji spadaju u kategoriju „nepotkrepljenih ili neobrazloženih” navoda; kao i (v) o povredi člana 34. Ustava u vezi sa stavom 1, člana 4. Protokola br. 7 EKLJP-a spadaju u kategoriju navoda koji su kategorisani kao navodi sa „očiglednim ili evidentnim nedostatkom povrede”. Stoga, Sud je proglasio zahtev u celini, u skladu sa pravilom 34 (2) Poslovnika o radu, neprihvatljivim, kao očigledno neosnovan.

 

podnosiocu:

Riza Rrustemi

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Krivični, Drugi