Obaveštenje o odluci u slučaju KI 10/23

27.02.2023

Ustavni sud Republike Kosovo razmotrio je zahtev KI 10/23, koju je podneo Besim Gashi, gde se tražila ocena ustavnosti presude [Pml. br. 12/2023] Vrhovnog suda Republike Kosova od 16. januara 2023. godine.

Okolnosti konkretnog slučaja se odnose na sudski postupak protiv podnosioca zahteva, koji je rezultirao oglašenjem krivim i izricanjem kazne od 7 (sedam) godina zatvora zbog izvršenja krivičnog dela „proizvodnja i promet opojnih droga“ od strane Okružnog suda u Leži u Republici Albanija. Podnosilac zahteva je na prvom sudskom ročištu održanom protiv njega, na osnovu člana 351. (Nepojavljivanje ili dobrovoljni odlazak okrivljenog) Zakona o krivičnom postupku Republike Albanije (i) izjavio da ne želi da učestvuje na suđenju; i (ii) da je ovlastio svoje branioce, koji su, pored podnosioca zahteva, takođe branili još jednog optuženog u istom postupku. Apelacioni sud u Skadru je u postupku po žalbi podnosioca zahteva potvrdio prvostepenu odluku o krivici, dok je smanjio kaznu podnosiocu zahteva sa 7 (sedam) godina na 4 (četiri) godine i 8 (osam) meseci zatvora.

Nakon što je odluka o kazni postala pravosnažna, protiv podnosioca zahteva je raspisana međunarodna poternica od strane organa Republike Albanije, i kao rezultat toga, on je uhapšen od strane organa Republike Kosovo. S tim u vezi, Osnovni sud u Prištini je, odlučujući po zahtevu organa Republike Albanije, za izručenje podnosioca zahteva, odlučio da dozvoli izručenje na osnovu toga što su ispunjeni svi zakonski uslovi, uključujući i Sporazum zaključen između Republike Kosovo i Republike Albanije o ekstradiciji od 6. novembra 2012. godine. Apelacioni sud i Vrhovni sud Republike Kosovo su potvrdili obrazloženje Osnovnog suda.

Podnosilac zahteva je pred Ustavnim sudom tražio ocenu ustavnosti presude Vrhovnog suda, navodeći da su mu povređena osnovna ustavna prava i slobode, odnosno pravo na jednakost pred zakonom iz člana 24. [Jednakost pred zakonom] i pravo na pravično suđenje iz člana 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava, jer je u suprotnosti sa procesnim garancijama prema krivičnom zakonodavstvu Republike Kosovo (i) u Republici Albaniji osuđen „u odsustvu„ bez saznanja o sprovođenju krivičnog postupka protiv njega; i da (ii) u krivičnom postupku protiv njega, jedan branilac je zastupao više optuženih, što nije dozvoljeno prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku Republike Kosovo. Pored toga, Republika Albanija, u njegovom slučaju, nije pružila garanciju da će mu biti dozvoljeno ponovno suđenje.

Sud je analizirao opšta načela koja se primenjuju u slučajevima ekstradicionih postupaka utvrđena kroz sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojima se pitanje ekstradicije može postaviti na osnovu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima u okolnostima kada bi pojedinac rizikovao da pretrpi „flagrantno uskraćivanje“ proceduralnih garancija sadržanih u članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima u zemlji molilji. Sud je takođe pojasnio da je prema (i) stavu 4 člana 35. [Sloboda kretanja] Ustava predviđeno da se, između ostalog, državljani Kosova mogu ekstradirati sa Kosova protiv svoje volje ako je to predviđeno međunarodnim sporazumom ; (ii) u ovom slučaju, postojao je Sporazum zaključen između Republike Kosovo i Republike Albanije o ekstradiciji, prema kojem se ekstradicija može izvršiti čak i ako država molilja ne garantuje ponavljanje suđenja, sve dok su zagarantovane minimalne proceduralne garancije predviđene Ustavom; i da su (iii) u vezi sa njegovom ekstradicijom, bili ispunjeni uslovi predviđeni u članu 17. (Klauzula nediskriminacije i standardi ljudskih prava) Zakona br. 04/L-213 o međunarodnoj pravnoj saradnji, prema kome se izručenje traženo radi izvršenja kazne daje, ukoliko su postupci protiv lica poštovali minimum prava na odbranu.

Sud je, primenjujući gore navedena načela, ocenjujući da li su u okolnostima konkretnog slučaja ispoštovane minimalne procesne garancije pravičnog suđenja zagarantovane Ustavom, utvrdio da se podnosilac zahteva, ukoliko bude izručen Albaniji, ne bi suočio sa realnim rizikom „flagrantnog uskraćivanja“ prava na pravično i nepristrasno suđenje, kao rezultat nedostatka garancije za mogućnost ponovnog suđenja od strane države molilje.

Konačno, na osnovu i prema objašnjenjima datim u rešenju o neprihvatljivosti koje će se objaviti, Sud ocenjuje da podnosilac zahteva nije potkrepio navode da su relevantni postupci na bilo koji način bili nepravični ili proizvoljni i da su mu osporenom presudom Vrhovnog suda povređena osnovna prava i slobode zagarantovane Ustavom.

Napomena:

Ovo obaveštenje za medije pripremio je Sekretarijat Suda samo u informativne svrhe. Kompletan tekst odluke biće dostavljen stranama uključenim u slučaj, biće objavljen na sajtu Suda i u Službenom listu, nakon okončanja odgovarajućih postupaka utvrđenih u Zakonu o Ustavnom sudu i Poslovniku o radu Suda. Sažetak koji je objavljen ovim obaveštenjem može biti predmet jezičkih i tehničkih ispravki u konačnom nacrtu odluke. Da biste primali obaveštenja o odlukama od Ustavnog suda, molimo vas registrujte se na: https://gjk-ks.org/sr/odluke