Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude Rev. br. 31/2021 Vrhovnog suda Kosova od 21. aprila 2021. godine

br. predmeta KI 188/21

podnosiocu: Zenel dhe Isuf Pllashniku

Preuzimanje:

KI188/21, podnosioci zahteva: Zenel i Isuf Pllashniku, ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Kosova Rev. br. 31/2021 od 21. aprila 2021. godine

Ključne reči: individualni zahtev, zahtev za naknadu imovine, neobrazloženje sudske odluke, otvaranje odluke res judicata

Sud skreće pažnju da se bitno pitanje u okolnostima konkretnog slučaja odnosi na navod podnosilaca zahteva o neobrazloženosti odluke redovnih sudova, tvrdeći da njihovom pokojnom ocu nije isplaćen iznos koji je utvrđen u odluci o eksproprijaciji i da sporna imovina nije eksproprisana. Takođe, podnosioci zahteva su tvrdili da je došlo do povrede procesnih garancija u vezi sa povredom načela res judicata. Na kraju, isti su tvrdili da im je povređeno i pravo na imovinu. Podnosioci zahteva su podneli tužbu protiv opštine Priština gde su zahtevali od tužene da se podnosiocima zahteva prizna pravo svojine na eksproprisanim parcelama. Presuda Opštinskog suda od 13. marta 2003. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev podnosilaca, postala je pravnosnažna 6. juna 2003. godine. Nakon toga, Opštinski sud je usvojio zahtev za ponavljanje postupka koji je podnela opština Priština, zbog novih dokaza koji su se sastojali od podatka da je sporna imovina eksproprisana rešenjem opštine Priština od 8. jula 1985. godine, dok je naknada isplaćena na osnovu računa. Nakon delimičnog usvajanja tužbenog zahteva podnosilaca od strane Opštinskog suda i Okružnog suda, Vrhovni sud je ukinuo presude napred navedenih sudova, usvajajući zahtev državnog tužioca za zaštitu zakonitosti i reviziju opštine Priština, i vratio je predmet na presuđivanje prvostepenom sudu. Nakon odbijanja tužbenog zahteva od strane Osnovnog suda, usledilo je odbijanje žalbe podnosilaca zahteva, kao neosnovane, od strane Apelacionog suda. Na kraju, Vrhovni sud je odbio zahtev podnosilaca za reviziju, kao neosnovan.

Sud primećuje da su podnosioci zahteva u suštini argumentovali i konstruisali svoj zahtev u smislu (I) povrede načela res judicata, kao rezultat otvaranja postupka od kada je odluka Opštinskog suda postala pravosnažna; (II) nedonošenja obrazložene sudske odluke, gde su povređena ustavna prava propisana članom 31. Ustava. Shodno tome, isti su tvrdili da za spornu imovinu: (i) nije isplaćena naknada u vezi sa eksproprijacijom; (ii) isti nisu primili rešenje Skupštine opštine Priština o eksproprijaciji imovine, i (iii) opština Priština nije ušla u posed sporne imovine i stoga nije ispunila uslove da se izvrši eksproprijacija. Konačno, podnosioci zahteva su tvrdili da im je (III) povređeno pravo na svojinu.

S tim u vezi, što se tiče tvrdnje podnosilaca zahteva u vezi sa povredom načela res judicata, Sud primećuje da se u ovom slučaju kao okolnosti „suštinskog ubedljivog i obavezujućeg karaktera“ sastoje u izvođenju novih dokaza od strane opštine Priština, odnosno: (i) rešenja o eksproprijaciji [br. 07-465-25/85] od 18. jula 1985. godine opštine Priština; i (ii) dokaza da je naknada za eksproprijaciju isplaćena na osnovu računa [br. 376/85-19] od 25. maja 1987. godine. Stoga, Sud ponavlja da se usvajanje, kao osnovanog, zahteva se ponavljanje postupka od strane Osnovnog suda može obrazložiti potrebom da se popravi greška od suštinskog značaja u prethodnom odlučivanju istog suda. U nastavku, u vezi sa tvrdnjom podnosilaca zahteva za neobrazloženje sudske odluke, Sud smatra da su redovni sudovi, u okolnostima konkretnog slučaja, ispunili svoju ustavnu obavezu da daju dovoljno pravno obrazloženje u pogledu zahteva i navoda podnosilaca zahteva. Stoga, i ova tvrdnja je takođe očigledno neosnovana na ustavnim osnovama, kao što je propisano u stavu (2) pravila 39 Poslovnika o radu. Konačno, navod o povredi prava svojine za koje se smatra da im je povređeno usled povrede prava na pravično i nepristrasno suđenje, proglašava se očigledno neosnovanim, jer se kvalifikuje kao navod koji spada u kategoriju navoda „četvrtog stepena”. Stoga se zahtev u celini proglašava neprihvatljivim, kao očigledno neosnovan, na ustavnim osnovama, kao je propisano u stavu (2) pravila 39 Poslovnika.

podnosiocu:

Zenel dhe Isuf Pllashniku

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Upravni