Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Pml. br. 138/2021 od 5. maja 2021. godine

br. predmeta KI 210/21

podnosiocu: Darko Tasić

Preuzimanje:

KI210/21, Podnosilac: Darko Tasić, Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Pml. br. 138/2021 od 5. maja 2021. godine

KI210/21, Rešenje od 9. marta 2022. godine, objavljeno dana 1. aprila 2022.godine

Ključne reči: Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, pravo na pravično i nepristrasno suđenje, očigledno neosnovan

Iz spisa predmeta proizilazi da je Specijalno tužilaštvo podiglo optužnicu protiv podnosioca zahteva, zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično delo „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ i “Ratni zločin protiv civilnog stanovništva”.  Osnovni sud je oglasio krivim podnosioca zahteva za gore navedena krivična dela, izričući mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset i dve (22) godine. Nakon toga, Apelacioni sud je, postupajući po žalbi podnosioca zahteva, preinačio presudu Osnovnog suda tako što je podnosilac zahteva oglašen krivim samo za izvršenje krivičnog dela „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ i osudio ga na kaznu zatvora od jedanaest (11) godina. Podnosilac zahteva je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu, navodeći povredu Krivičnog zakonika i predlažući da se izrekne blaža kazna zbog postojanja blaže maksimalne kazne. Zahtev za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud je odbio kao neosnovan, nalazeći da je kazna izrečena u okviru predviđenog minimuma i maksimuma.

Podnosilac zahteva je, kao glavnu tvrdnju pred Ustavnim sudom, izneo povredu prava na pravično i nepristrasno suđenje zagarantovanog članom 31. Ustava, fokusirajući se na pogrešno tumačenje i pogrešnu primenu zakona, zbog činjenice da je prema njemu bilo došlo do povrede Krivičnog zakonika u odnosu na izrečenu kaznu.

Ispitujući navode podnosioca zahteva o povredi njegovog prava na pravično i nepristrasno suđenje, Sud je prvo elaborirao principe sudske prakse Suda kao i prakse Evropskog suda za ljudska prava, u vezi sa doktrinom četvrtog stepena, a zatim je iste primenio na okolnosti konkretnog slučaja. U vezi sa navodima podnosioca zahteva, Sud je primetio da je u zahtevu za zaštitu zakonitosti pred Vrhovnim sudom, on osporio presudu Apelacionog suda u vezi sa kaznom kao i da je Vrhovni sud presudom pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan zahtev podnosioca zahteva. Sud je utvrdio da se Vrhovni sud u toku postupka pridržavao principa prava na pravično i nepristrasno suđenje, kako je to i predviđeno članom 31. Ustava u vezi sa članom 6. EKLJP, kao i da nije došlo do povreda Krivičnog zakonika.

Konačno, tvrdnje podnosioca zahteva o povredi prava na pravično i nepristrasno suđenje, zagarantovanog članom 31. Ustava, zbog pogrešnog tumačenja i primene važećeg zakona prilikom odmeravanja kazne, Sud je ocenio kao tvrdnje koje se kvalifikuju kao tvrdnje „četvrtog stepena”. Samim tim, Sud je odlučio da se zahtev treba proglasiti očigledno neosnovanim na ustavnim osnovama, kao što je propisano u stavu (2) pravila 39 Poslovnika o Radu.

podnosiocu:

Darko Tasić

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Krivični