Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti  presude Pml. br. 462/21 Vrhovnog suda, od 18. januara 2022. godine

br. predmeta KI60/22

podnosiocu: Luljeta Sokoli

Preuzimanje:

KI60/22, Podnosilac: Luljeta Sokoli, Ocena ustavnosti  presude Pml. br. 462/21 Vrhovnog suda, od 18. januara 2022. godine

KI60/22, Rešenje o neprihvatljivosti od 31. avgusta 2023. godine, objavljeno dana 3. oktobra 2023.godine

Ključne reči: individualni zahtev, pravo na pravično i nepristrasno suđenje, jednakost pred zakonom, krivični postupak 

Okolnosti konkretnog slučaja se odnose na optužnicu podignutu protiv podnositeljke zahteva od strane Osnovnog tužilaštva zbog navoda o izvršenju krivičnog dela legalizacija lažnog sadržaja iz člana 403. stav 1 KZRK-a. Osnovni sud je oglasio krivom podnositeljku zahteva za krivično delo legalizacija lažnog sadržaja iz člana 403. stav 1 KZRK-a i izreko joj uslovnu kaznu zatvora u vremenskom trajanju od  6 (šest) meseci koja se neće izvršiti ako osuđena u periodu verifikacije od 1 (jedne) godine od dana pravosnažnosti ove presude ne izvrši neko drugo krivično delo. Protiv presude Osnovnog suda, podnositeljka zahteva je uložila žalbu Apelacionom sudu, koju je poslednje navedeni odbio i potvrdio presudu prvostepenog suda. Takođe i zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podnela podnositeljka zahteva protiv presude Vrhovnog suda je odbijen od strane Vrhovnog suda.

Podnositeljka zahteva je navela da su joj osporenom presudom Vrhovnog suda, povređena prava zagarantovana članovima:  24. [Jednakost pred zakonom] i 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava. Sud je primetio da se suština navoda podnositeljke zahteva odnosi na pogrešno utvrđivanje činjeničnog stanja i pogrešno tumačenje primenjivih zakona od strane redovnih sudova, odnosno člana 403, stav 1 KZRK-a.

S tim u vezi, Sud je, na osnovu sudske prakse ESLJP-a, ali i uzimajući u obzir i njene karakteristike, koje su propisane u EKLJP-u, kao i načelo subsidijarnosti i doktrinu četvrtog stepena, stalno naglašavao razliku između „ustavnosti“ i „zakonitosti“ i naglašavao da nije njegova dužnost da se bavi činjeničnim greškama ili pogrešnim tumačenjem i pogrešnom primenom zakona, koju su navodno počinili redovni sudovi, osim i u meri u kojoj su takvim greškama povređena prava i slobode zaštićena Ustavom i/ili EKLJP-om.

Sud je primetio da su redovni sudovi detaljno obrazložili na osnovu kojih dokaza i na osnovu kojih materijalnih odredbi su doneli relevantne presude, odgovarajući na navode podnositeljke zahteva u vezi sa pogrešnim utvrđivanjem činjeničnog stanja i pogrešnom primenom materijalnog prava.

Sud je zaključio da su navodi podnositeljke zahteva o povredi prava na pravično i nepristrasno suđenje zagarantovano članom 31. Ustava i članom 6. EKLJP-a (i) navodi koji spadaju u kategoriju “četvrtog stepena” i kao takvi, ti navodi podnositeljke zahteva su očigledno neosnovani na ustavnim osnovama, kao što je propisano u stavu (2) pravila 34 Poslovnika.

Sud je utvrdio da što se tiče navoda podnositeljke zahteva o povredi člana 24. Ustava, zahtev mora da se proglasi neprihvatljivim, kao očigledno neosnovan, jer se ovaj navod kvalifikuje kao navod koji pripada kategoriji “nepotkrepljenih ili neobrazloženih” navoda, budući da je podnositeljka zahteva samo citirala jednu odredbu Ustava, bez objašnjavanja kako je ona povređena. Stoga, ovaj navod je očigledno neosnovan na ustavnim osnovama, kao što je propisano u stavu (2) pravila 34. Poslovnika.

Sud je takođe odbio zahtev podnositeljke za neotkrivanje identiteta, nakon što je utvrdio da nema osnova za usvajanje istog.

Stoga, zahtev je u celosti proglašen neprihvatljivim, kao očigledno neosnovan na ustavnim osnovama, kao što je propisano u stavu (2) pravila 34 Poslovnika.  Takođe je odbijen zahtev za neotkrivanje identiteta.

podnosiocu:

Luljeta Sokoli

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Krivični