Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev za ocenu ustavnosti presude Rev. br. 568/2020 od 7. maja 2021. godine, Vrhovnog suda Republike Kosovo

br. predmeta KI 182/21

podnosiocu: Kamer Ukaj

Preuzimanje:

KI182/21, podnosilac zahteva: Kamer Ukaj, Zahtev za ocenu ustavnosti presude Vrhovnog suda Rev. br. 568/2020 od 7. maja 2021. godine

KI182/21, rešenje od 8. juna 2022. godine, objavljeno 29. juna 2022. godine

Ključne reči: individualni zahtev, građanski spor, radni spor, očigledno neosnovan zahtev, neprihvatljiv zahtev

Okolnosti konkretnog slučaja se odnose na građanski spor (radni spor) između podnosioca zahteva i opštine Orahovac u vezi sa tenderom koji je raspisala predmetna opština. Poslednje navedena je na osnovu odluke od 14. decembra 2009. godine Tela za razmatranje nabavki (u daljem tekstu: TRN) i naredbe gradonačelnika Orahovca, 12. januara 2010. godine donela odluku [br. 18], kojom je podnosilac zahteva obavešten o prestanku radnog odnosa. Podnosilac zahteva je u relevantnoj opštini bio zaposlen na poziciji rukovodioca Kancelarije za nabavke. Protiv odluke TRN-a, podnosilac zahteva se žalio Nezavisnom nadzornom odboru za civilnu službu (u daljem tekstu: NNOCS) i poslednje navedeni je odlukom A 02 ( 05) 2010 usvojio njegovu žalbu, obavezujući opštinu Orahovac da sprovede disciplinski postupak protiv podnosioca zahteva da bi utvrdio povrede radnih zadataka i odgovornosti. Podnosilac zahteva je nakon toga uložio drugu žalbu NNOCS-u, ovog puta protiv odluke opštine Orahovca od 12. januara 2010. godine, kojom je 14. januara 2011. godine potvrđena, kao pravična, odluka opštine Orahovca na osnovu toga što se ne može primeniti prva odluka A 02 (05) 2010 NNOCS-a, jer su naredba od 8. decembra 2009. godine i odluka od 17. novembra 2009. godine TRN-a konačne odluke koje su doneli viši organ poput RKJN-a i TRN-a. Nezadovoljan odlukom NNOCS-a, podnosilac zahteva se žalio Vrhovnom sudu, koji se rešenjem od 23. februara 2011. godine oglasio nenadležnim i ustupio predmet Opštinskom sudu u Orahovcu da odluči u redovnom parničnom postupku. Osnovni sud je pre odlučivanja o građanskom sporu nekoliko puta poučio podnosioca zahteva da dopuni tužbu u subjektivnom i objektivnom smislu, a zatim je 26. decembra 2012. godine presudom C. br. 75/2011 usvojio njegovu tužbu i ukinuo odluku TRN-a od 14. decembra 2009. godine i odluku opštine Orahovac od 12. januara 2010. godine. Ovu presudu je ostavio na snazi i Apelacioni sud nakon žalbe opštine Orahovac i TRN-a. Poslednje navedeni, nezadovoljni presudom Apelacionog suda, podneli su zahtev za reviziju Vrhovnom sudu, koji je osporenom presudom [Rev. br. 568/2020] od 7. maja 2020. godine usvojio njihovu reviziju i preinačio nižestepene presude, odbijajući u celosti, kao neosnovanu, tužbu podnosioca zahteva zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Podnosilac zahteva je pred Ustavnim sudom naveo povredu prava zagarantovanih članovima 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje], 32. [Pravo na pravno sredstvo] i 54. [Sudska zaštita prava] Ustava i članovima 6.1 [Pravo na pravično suđenje] i 13 [Pravo na delotvorni pravni lek] Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu: EKLJP). Suština navoda podnosioca zahteva se odnosi na činjenicu da Vrhovni sud nije dao razloge za odlučne činjenice i nije mogao svoju odluku da zasnuje na činjenicama i dokazima u pogledu kojih stranama nije data mogućnost da se izjasne.

Ustavni sud je prvo razradio uslove prihvatljivosti zahteva prema Ustavu, Zakonu i Poslovniku. Zatim se osvrnuo na dva bitna navoda podnosioca zahteva u vezi sa pitanjima „činjenica i primene zakona“ i „prava na obrazloženu odluku“, pozivajući se na sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava i njegovu praksu da bi zatim primenio iste u ovom slučaju. Što se tiče navoda u vezi sa utvrđivanjem činjenica i primenom materijalnog prava, Sud je smatrao da je podnosilac zahteva izgradio svoj slučaj na osnovu zakonitosti, a ne ustavnosti, stoga je Sud podsetio da nije njegova uloga da razmatra zaključke redovnih sudova u odnosu na činjenično stanje i primenu materijalnog prava i da ne može sam da oceni činjenice zbog kojih je redovni sud doneo jednu umesto neke druge odluke. U suprotnom, Sud bi postupao kao sud „četvrtog stepena“, što bi za posledicu imalo nepoštovanje granica utvrđenih u njegovoj nadležnosti. Što se tiče navoda o „pravu na obrazloženu odluku“, Sud je, primenjujući opšta načela u vezi sa ovim ustavnim pravom, zaključio da je Vrhovni sud na sve navode koje je izneo konkretno odgovorio u reviziji koju su podneli tuženi TRN-a i opština Orahovac, navodeći detaljne razloge zašto su presude nižestepenih sudova morale biti preinačene i njegov tužbeni zahtev odbijen, kao neosnovan. U tom smislu, Sud je smatrao da navod podnosioca zahteva da obrazloženje dato u osporenoj presudi od strane Vrhovnog suda ne ispunjava standarde dobrog obrazloženja sudske odluke nije potkrepljen ubedljivim argumentima. Stoga, u tom smislu, Sud je utvrdio da su navodi podnosioca zahteva o povredi prava na obrazloženu odluku, zagarantovanog članom 31. Ustava i članom 6.1. EKLJP-a, očigledno neosnovani na ustavnim osnovama. Što se tiče navoda o povredi članova 32. i 54. Ustava, kao i člana 13. EKLJP-a, Sud je smatrao da je podnosilac zahteva povredu ova dva člana povezao sa članom 31. Ustava, o čemu je Sud gore utvrdio da je zahtev u ovom delu očigledno neosnovan na ustavnim osnovama. U vezi sa ovim navodima, Sud podseća da samo pominjanje članova Ustava i EKLJP-a ili njihovo povezivanje sa drugim članom Ustava ne znači automatski povredu drugih članova Ustava i EKLJP-a, osim ako se dodatno ne argumentuje i razrađuje kako je i zašto došlo do njihove povrede.

Shodno tome, a na osnovu obrazloženja datih u objavljenom rešenju, Sud je, uzimajući u obzir sve navedene razrade i nalaze, zaključio da: i) navodi podnosioca zahteva o povredi člana 31. Ustava u vezi sa članom 6.1. EKLJP-a u pogledu utvrđivanja činjenica i primene zakona spadaju u prvu kategoriju (I) navoda „četvrtog stepena” koji odražavaju navode na nivou zakonitosti, a ne ustavnosti; ii) navodi podnosioca zahteva o povredi člana 31. Ustava u vezi sa članom 6.1 EKLJP-a u pogledu „prava na obrazloženu odluku“ spadaju u kategoriju (III), pod-kategorije (b) „nepotkrepljenih ili neobrazloženih“ navoda, stoga se isti kao takvi proglašavaju očigledno neosnovani na ustavnim osnovama; iii) navodi podnosioca zahteva o povredi članova 32. i 54. Ustava, kao i člana 13. EKLJP-a, takođe spadaju u treću kategoriju (III) pod-kategorije (a) „nepotkrepljenih ili neobrazloženih“ navoda, stoga se isti, na ustavnim osnovama, takođe proglašavaju očigledno neosnovanim. Shodno tome, zahtev je u celini morao biti proglašen neprihvatljivim, kao očigledno neosnovan, na ustavnim osnovama, u skladu sa pravilom 39 (2) Poslovnika.

podnosiocu:

Kamer Ukaj

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni