Rešenje o neprohvatljivosti

ocena ustavnosti rešenja Žalbenog veća Posebne komore Vrhovnog suda za pitanja koja se odnose na Kosovsku agenciju za privatizaciju AC-II.-12-0126 od 14. februara 2019. godine

br. predmeta KI 105/19

podnosiocu: Agjencia Kosovare e Privatizimit

Preuzimanje:

KI105/19, Podnosilac: Kosovska agencija za privatizaciju, ocena ustavnosti rešenja Žalbenog veća Posebne komore Vrhovnog suda za pitanja koja se odnose na Kosovsku agenciju za privatizaciju AC-II.-12-0126 od 14. februara 2019. godine

 KI105/19, Rešenje o neprihvatljivosti, usvojeno dana 26. marta 2021. godine, objavljeno 13. aprila 2021. godine

Ključne reči: individualni zahtev, pravo na pravično suđenje, očigledno neosnovan zahtev

Okolnosti konkretnog slučaja povezane su sa slučajem Ustavnog suda KI115/16, sa podnosiocima B.Lj., R.Lj. i A.V.Lj, čiji zahtev je prihvaćen od strane Ustavnog suda i u kojem je utvrđena povreda prava na pravično i nepristrasno suđenje zagarantovanog članom 31. Ustava iz razloga što glavni navod podnosilaca u tom slučaju, koji se odnosio na blagovremenost žalbe koju je podneo KAP, nije razmotren od strane Žalbenog veća PKVS.

Žalbeno veće je odlučujući posle presude Ustavnog suda, odlučio da u ponovljenom suđenju odbaci kao neprihvatljivu žalbu podnosioca zahteva [KAP], sa obrazloženjem da je podneta po isteku roka iz člana 9.5 Uredbe UNMIK-a br. 2008/4 o izmenama i dopunama Uredbe UNMIK-a br. 2002/13 o osnivanju Posebne komore Vrhovnog suda, a taj rok je iznosio 30 dana.

Prema tome, suština ovog slučaja se tiče druge odluke Žalbenog veća i roka predviđenog u zakonskim odredbama o podnošenju žalbi, a koje su predviđene u dva akta: (i) Uredbi UNMIK-a br. 2008/4 o izmenama i dopunama Uredbe UNMIK-a br. 2002/13 o osnivanju Posebne komore Vrhovnog suda (rok od 30 dana) i (ii) Administrativnom naređenju UNMIK-a br. 2008/6, koje menja i dopunjuje Administrativno naređenje  2006/17 za sprovođenje Uredbe UNMIK-a 2002/13 o osnivanju Specijalne komore Vrhovnog suda za pitanja u vezi sa Kosovskom povereničkom agencijom (rok od dva meseca).

Podnosilac zahteva dakle ima pred Sudom sledeće glavne navode: (i) osporena odluka  nije obrazložena, protivrečna je i bez pravnog utemeljenja, a činjenično stanje nije pravilno utvrđeno zbog pogrešnog tumačenja vremenskog roka za podnošenje žalbe Žalbenom veću PKVS-a; (ii) sastav pretresnog veća Žalbenog veća PKVS nije bio u skladu sa Zakonom br. 04/L-033 o Posebnoj komori; (iii) Žalbeno veće PKVS nije održalo raspravu na kojoj bi se podnosiocu omogućilo da iznese svoje mišljenje, a rešenje Žalbenog veća je doneto bez pribavljanja mišljenja KAP u vezi sa praksama PKVS-a; (iv) osporenom odlukom se postiže pravosnažnost nezakonite odluke Opštinskog suda u Prištini; i (v) presuda Ustavnog suda u slučaju KI115/16 nije pravilno protumačena rešenjem Žalbenog veća PKVS.

Sud je nakon analize navoda podnosioca zahteva smatrao da njegovi navodi pokreću pitanja zakonitosti i da podnosilac zahteva nije uspeo da ih argumentuje na ustavnom nivou. Shodno tome, Sud je i na osnovu svoje ranije prakse u istim slučajevima, utvrdio da je zahtev podnosioca očigledno neosnovan na ustavnim osnovama, pa je zahtev, kao takav, proglasio neprihvatljivim u skladu sa pravilom 39 (2) Poslovnika.

podnosiocu:

Agjencia Kosovare e Privatizimit

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni