Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Pml. br. 319/2019 od  10. decembra 2019. godine

br. predmeta KI 59/20

podnosiocu: Ramadan Sopaj

Preuzimanje:

KI59/20, Podnosilac: Ramadan Sopaj, Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Pml. br. 319/2019 od  10. decembra 2019. godine

KI59/19 Rešenje o neprihvatljivosti od 3. februara  2021. godine, objavljeno dana 31. marta 2021. godine

Ključne reči: individualni zahtev, krivični postupak, zahtev za privremenom merom, pravo na pravično suđenje, zahtev očigledno neosnovan, zahtev neprihvatljiv

Podnosilac zahteva je pred Ustavnim Sudom osporio ustavnost Presude Vrhovnog Suda [Pml. br. 319/2019] od 10. decembra 2019. godine, tvrdeći da je došlo do povrede njegovih prava koja su zagarantovana  članovima 22. [Direktna primena međunarodnih sporazuma i instrumenata], 24. [Jednakost pred zakonom] i 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava Republike Kosovo i članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Sud je, nakoj što je analizirao tvrdnje podnosioca zahteva u vezi sa članom 31 Ustava, smatrao da podnosilac zahteva nije uspeo da dokaže da mu je osporenom odlukom povređeno pravo na pravično i nepristrasno suđenje zagarantovano članom 31. Ustava i članom 6. EKLJP. Sledstveno tome, Sud utvrđuje da je zahtev podnosioca zahteva u odnosu na navod o povredi člana 31. Ustava i člana 6. EKLJP-a, očigledno neosnovan na ustavnim osnovama. I u vezi sa tvrdnjama podnosioca zahteva o povredi člana 24 Ustava, Sud je zaključio da podnosilac zahteva nije podneo nijedan dokaz koji pokazuje prema kojoj prepoznatljivoj karakteristici ili statusu je bio diskriminisan u postupcima pred redovnim sudovima. U tom smislu, Sud je smatrao da nije dovoljno da se podnosilac uopšteno poziva na nejednaki tretman kako bi se utvrdila diskriminacija, a da ne pokaže osnov te nejednakosti..

Kao zaključak, Sud je utvrdio da podnosilac zahteva nije potkrepio svoju tvrdnju o povredi prava na pravično i nepristrasno suđenje zagarantovanog članom 31. Ustava u vezi sa članom 6. EKLJP, kao i prava na jednakost pred zakonom zagarantovanog članom 24. Ustava u toku postupka u kojem je oglašen krivim za izvršenje krivičnog dela iz člana 232. stav 3. tačka 10. u vezi sa stavom 1. KZRK-a. Samim tim, Sud je takođe odbio i zahtev podnosioca zahteva za uvođenje privremene mere jer isti ne može biti predmet razmatranja pošto je zahtev proglašen neprihvatljivim na ustavnim osnovama.

 

podnosiocu:

Ramadan Sopaj

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Krivični