Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti rešenja Rev. br. 129/2021 od 14. oktobra 2021. godine Vrhovnog suda Republike Kosovo 

br. predmeta KI31/22

podnosiocu: Fidan Hoti

Preuzimanje:

KI31/22, podnosilac zahteva: Fidan Hoti, ocena ustavnosti rešenja Rev. br. 129/2021 od 14. oktobra 2021. godine Vrhovnog suda Republike Kosovo 

KI31/22, rešenje od 23. januara 2023. godine, objavljeno 7. februar 2023. godine

Ključne reči: individualni zahtev, imovinski spor, zaštita imovine, očigledno neosnovan zahtev

Okolnosti konkretnog slučaja se odnose na imovinski spor između podnosioca zahteva i njegovih rođaka. Što se tiče ovog spora, podnosilac zahteva, ali i njegovi rođaci, E. Hoti, K. Hoti. Z. Musaj, Q. Hoti, Qa. Hoti, M. Hoti, Ma. Hoti i S. Hoti, su podneli tužbu protiv jedni drugih, kao parničari, Osnovnom sudu u Prizrenu, filijala u Suvoj Reci, koji je prvo naložio spajanje predmeta u jedan, da bi zatim odlučio 2. avgusta 2016. godine presudom C. br. 67/2015, kojom je: usvojio tužbu E. Hotija, K. Hotija. Z. Musaja, Q. Hotija, Qa. Hotija, M. Hotija, Ma. Hotija i S. Hotija; delimično poništio ugovor [LRP. 953/2013] od 26. jula 2013. godine o poklonu sporne nepokretnosti, zaključenog između M. Hotija i podnosioca zahteva; utvrdio da su E. Hoti, K. Hoti. Z. Musaj, Q. Hoti, Qa. Hoti, M. Hoti, Ma. Hoti i S. Hoti, odnosno naslednici pokojnog Z. Hotija, u jednakim delovima zakoniti vlasnici na osnovu zastarelosti dela sporne nepokretnosti na površini od 1110 m² (kvadratni metar); obavezao podnosioca zahteva i M. Hotija i S. Hotija da gore navedenih rođacima priznaju pravo svojine na delu od 1110 m² od ukupne površine sporne nepokretnosti od 1944 m²; dok je predlog za određivanje mere bezbednosti povučen na ročištu od 20. oktobra 2014. godine; obavezao podnosioca zahteva i M. i S. Hotija da svojim rođacima plate troškove postupka u iznosu od 2.897,00 evra; odbio u celosti kao neosnovanu, tužbu podnosioca zahteva i M i S. Hotija za predaju površine od 138 m² od ukupne nepokretnosti od 1944 m² i zahtev za troškove postupka od 1.731 evra. Protiv ove presude, podnosilac zahteva je uložio žalbu Apelacionom sudu. Apelacioni sud je, presudom Ac. br. 4253/16, odbio, kao neosnovanu, žalbu podnosioca zahteva i potvrdio presudu od 2. avgusta 2016. godine Osnovnog suda. Nezadovoljan ovom presudom, podnosilac zahteva je podneo zahtev za reviziju Vrhovnom sudu,  koji je rešenjem Rev. br. 129/2021 od 14. oktobra 2021. godine odbio, kao nedozvoljen zahtev za reviziju, sa obrazloženjem da vrednost predmeta spora navedena u tužbi tužioca ne prelazi iznos od 3.000 evra.

Podnosilac zahteva je pred Ustavnim sudom navodio povredu prava zagarantovanih članovima: 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje], 32. [Pravo na pravno sredstvo] i 54. [Sudska zaštita prava] Ustava Republike Kosovo (u daljem tekstu: Ustav), i članom 6.1 (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu: EKLJP).

Ustavni sud je prvo ocenio uslove prihvatljivosti zahteva prema Ustavu, Zakonu i Poslovniku o radu, smatrajući da je podnosilac zahteva bio ovlašćena strana, da je iscrpeo raspoloživa pravna sredstva, naglasio članove Ustava i akt javnog organa koji se osporava pred Sudom, a zahtev je podneo u roku od četiri meseca. Zatim, Sud se osvrnuo na bitne navode podnosioca zahteva u vezi sa navodnim povredama, primenjujući sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, ocenio da navodi podnosioca zahteva pokreću pitanje činjenica i prava, odnosno „četvrtog stepena“, podsećajući da nije njegova dužnost da se bavi greškama u činjenicama ili pogrešnim tumačenjem i primenom zakona, za koje se navodi da su ih učinili redovni sudovi, osim i u meri u kojoj su takve greške mogle povrediti prava i slobode zaštićene zakonom, Ustavom i EKLJP-om.

Kao rezultat toga i na osnovu pojašnjenja datih u objavljenom rešenju, Sud je zaključio da navodi podnosioca zahteva o povredi ustavnih prava pokreću „pitanja činjenica i prava“ i kao takvi spadaju u prvu kategoriju (i) navoda „četvrtog stepena“ koji odražavaju navode na nivou zakonitosti, a ne ustavnosti, stoga iste na ustavnim osnovama proglašava očigledno neosnovanim. Shodno tome, zahtev se u celini treba proglasiti neprihvatljivim, na ustavnim osnovama, u skladu sa pravilom 39 (2) Poslovnika o radu.

podnosiocu:

Fidan Hoti

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni