Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Kosova Rev. br. 145/2022 od 5. maja 2023. godine

br. predmeta KI204/23

podnosiocu: Ibrahim Svarça

Preuzimanje:

KI204/23, Podnosilac: Ibrahim Svarça, ocena ustavnosti presude Vrhovnog suda Kosova Rev. br. 145/2022 od 5. maja 2023. godine

 KI204/23, rešenje o neprihvatljivosti od 29. aprila 2024. godine, objavljeno 20. juna 2024. godine

Ključne reči: individualni zahtev, pravo na pravično i nepristrasno suđenje, očigledno neosnovan  

Okolnosti konkretnog slučaja proizilaze iz tužbe podnosioca zahteva protiv Opštine Priština radi naknade materijalne štete na ime zakupnine i to za vremenski period od 14.03.2008. do 07.03.2011. godine, u iznosu od 328.121,00 evra, zajedno sa kamatom obračunatom prema mesečnom dospeću zakupnina za plaćanje po stopi od 3,5% godišnje, što dostiže ukupnu vrednost u iznosu od 389.949,07 evra, sve to sa zakonskom kamatom od dana prijema presude C. br. 842/2006 od 14.03.2008. godine pa do njenog prinudnog izvršenja. Tužbeni zahtev podnosioca zahteva je odbijen kao neosnovan od strane Osnovnog suda. Protiv odluke Osnovnog suda, podnosilac zahteva je izjavio žalbu Apelacionom sudu, koja žalba je odbijena, a presuda Osnovnog suda potvrđena. Nezadovoljan odlukom Apelacionog suda, podnosila zahteva se obratio revizijom Vrhovnom sudu, a ovaj je odbio, kao neosnovanu, reviziju koju je on podneo.

Sud je primetio da je suština navoda o povredi prava na pravično suđenje povezana sa neobrazloženjem sudske odluke od strane Vrhovnog suda. Sud ocenjuje da takvi navodi pokreću pitanja iz člana 31. Ustava i člana 6.1 EKLJP, koje će Sud analizirati u skladu sa standardima sudske prakse ESLJP-a u saglasnosti sa kojom je on, na osnovu člana 53. [Tumačenje odredbi ljudskih prava] Ustava, dužan da tumači osnovna ljudska prava i slobode zagarantovane Ustavom.

Sud je primetio da su prvobitno Osnovni sud, a zatim i Apelacioni i Vrhovni sud, utvrdili da dokazima koje je predočio podnosilac zahteva, a koje je izveo sud, nisu ubedljivo utvrđene činjenice u pogledu osnovanosti tužbenog zahteva koje se odnose na postojanje potraživane štete, kao i odgovornost tuženog za naknadu te štete. Sud u ovom slučaju podseća da polazeći od prakse ESLJP-a i Suda, ista ne zahteva detaljan odgovor na svaki prigovor koji je podneo podnosilac zahteva. Međutim, ova obaveza podrazumeva da stranke u sudskom postupku mogu da očekuju da dobiju konkretan i izričit odgovor na one svoje navode koji su odlučujući za ishod sprovedenog postupka.

Sud je, uzimajući u obzir navode koje je izneo podnosilac zahteva i činjenice koje je on predočio, a takođe i gore izložena obrazloženja redovnih sudova, smatrao da osporenu presudu Vrhovnog suda ne karakteriše izostanak obrazložene sudske odluke. Kao rezultat toga, navod podnosioca zahteva koji se odnosi na izostanak obrazložene sudske odluke je očigledno neosnovan na ustavnim osnovama usled “jasnog ili očiglednog odsustva povrede”, kako je propisano pravilom 34 (2) Poslovnika.

Shodno tome, zahtev je u celini proglašen neprihvatljivim.

podnosiocu:

Ibrahim Svarça

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni