Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude Rev. br. 197/2021 od 6. jula 2022. godine Vrhovnog suda Kosova

br. predmeta KI193/22

podnosiocu: Avni Selmani

Preuzimanje:

KI193/22, Podnosilac zahteva: Avni Selmani, Ocena ustavnosti presude Rev. br. 197/2021 od 6. jula 2022. godine Vrhovnog suda Kosova 

KI193/22, rešenje o neprihvatljivosti od 30. avgusta 2023. godine, objavljeno 2. oktobra 2023. godine

Ključne reči: individualni zahtev, pravo subrogacije, očigledno neosnovan, neobrazložena sudska odluka, razlika u sudskoj praksi

Okolnosti konkretnog slučaja se odnose na nesreću podnosioca zahteva koju je 8. avgusta 2016. godine izazvao osiguranik Društva „Siguria“, pri čemu je pretrpeo materijalnu i nematerijalnu štetu. Podnosilac zahteva je 31. avgusta 2016. godine podneo odštetni zahtev Društvu „Siguria“, odnosno regres i naplatu akontacije za medicinske troškove koje je imao i za koje se očekivalo da će imati, međutim, s obzirom da ugovor nije postignut, isti je podneo tužbu Osnovnom sudu 31. oktobra 2016. godine. Zahtev za naknadu materijalne štete je usvojio Osnovni sud presudom [C. br. 782/16] od 20. februara 2018. godine, u kojoj je zatezna kamata određena u visini od 12% (dvanaest odsto) počev od dana podnošenja tužbe 4. novembra 2016. godine za nematerijalnu štetu uključujući kamatu od 12% (dvanaest odsto) za materijalnu štetu od dana izdatog akvarijumskog veštačenja 27. januara 2018. godine. Apelacioni sud je zatim, postupajući po žalbi Društva „Siguria“, presudom [Ac. br. 2824/18] od 2. decembra 2020. godine preinačio presudu Osnovnog suda, između ostalog, i u pogledu visine zatezne kamate od 12% (dvanaest odsto) na 8% (osam odsto), računajući od dana donošenja presude prvostepenog suda 20. februara 2018. godine do konačne isplate. Protiv ove presude, podnosilac zahteva je podneo reviziju Vrhovnom sudu, koji je, između ostalog, osporenom presudom potvrdio presudu Apelacionog suda o visini zatezne kamate od 8% (osam odsto), ali je preinačio trenutak njenog toka, odnosno od dana podnošenja tužbe 4. novembra 2016. godine za materijalnu štetu, dok od dana donošenja prvostepene presude 20. februara 2018. godine za nematerijalnu štetu. U kontekstu poslednje navedenog, Vrhovni sud je, između ostalog, obrazložio da je odobrena kamata prvostepenog suda u iznosu od 12% (dvanaest odsto): „[…] kada oštećeni prihvati ponudu osiguravajućeg društva za naknadu štete, a ono kasni sa plaćanjem naknade, i u situaciji kada osiguravajuće društvo kasni sa plaćanjem avansa za nesporni deo štete“.

Podnosilac zahteva je navodio da mu je osporenom presudom povređeno pravo zagarantovano članom 31. [Pravo na pravično i nepristrasno suđenje] Ustava u vezi sa članom 6. (Pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije o ljudskim pravima. U tom kontekstu, podnosilac zahteva smatra da je ova presuda: (i) okarakterisana nedostatkom obrazložene sudske odluke prema sudskoj praksi Suda i ESLJP-a i da je u suprotnosti sa lex specialis u pogledu momenta toka zatezne kamate na direktne zahteve za naknadu štete i njenu visinu; i da je (ii) povredila načelo pravne sigurnosti za strane i sprečila razvoj stalne prakse sudskog tumačenja za slične slučajeve, što je on potkrepio pozivanjem na 3 (tri) presude Vrhovnog suda.

Na osnovu svoje sudske prakse i prakse ESLJP-a, Sud je ocenio da: (i) u vezi sa navodom o nedostatku obrazloženja sudske odluke, Vrhovni sud je svojom osporenom presudom rešio navode podnosioca zahteva iznete u njegovom zahteva, te shodno tome smatra da ne rezultira da su sprovedeni postupci rezultirali „proizvoljnim“ ili „očigledno neobrazloženim“ zaključcima koji bi njihovo donošenje odluka učinili nespojivim sa standardima obrazložene i razumne sudske odluke; dok (ii) u vezi sa navodom o razlici u sudskoj praksi, Sud je ocenio da osporena presuda Vrhovnog suda nije zahvaćena povredom načela pravne sigurnosti i povredom prava na pravično i nepristrasno suđenje podnosioca zahteva, kao što je zagarantovano članom 31. Ustava u vezi sa članom 6. EKLJP-a. Shodno tome, ova dva navoda podnosioca zahteva, Sud je proglasio neprihvatljivim, kao očigledno neosnovanim, na ustavnim osnovama, u kategoriji „očiglednog ili evidentnog odsustva povrede“ kao što je definisano u pravilu 34 (2) Poslovnika o radu.

podnosiocu:

Avni Selmani

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni