Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti presude [Ac. br. 6260/2021] Apelacionog suda, od 17. maja 2023. godine

br. predmeta KI253/23

podnosiocu: Driton Musa

Preuzimanje:

KI253/23, Podnosilac: Driton Musa, Ocena ustavnosti presude [Ac. br. 6260/2021] Apelacionog suda, od 17. maja 2023. godine

KI253/23, rešenje o neprihvatljivosti, od 26. juna 2024. godine, objavljeno 18. jula 2024.godine

Ključne reči: individualan zahtev, pravo na pravično i nepristrasno suđenje, očigledno neosnovan 

Okolnosti konkretnog slučaja proističu iz podnosiočevog zahteva za isplatu tri jubilarne plate od strane poslodavca, EKK-a. Podnosilac zahteva je protiv EKK-a podneo tužbu Osnovnom sudu u kojoj je tražio isplatu tri jubilarne plate nakon penzionisanja. Osnovni sud je usvojio tužbu podnosioca zahteva i obavezao EKK da mu isplati tri jubilarne plate u iznosu od 2.379,00 evra. EKK je izjavio žalbu Apelacionom sudu, a ovaj je usvojio žalbu EKK-a, te preinačio presudu Osnovnog suda i odbio tužbeni zahtev podnosioca zahteva. Podnosilac zahteva je podneo Kancelariji glavnog državnog tužioca predlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ali je taj predlog odbijen od strane državnog tužioca.

Sud podseća da podnosilac zahteva navodi da su osporenom presudom Apelacionog suda povređena njegova prava zagarantovana članovima: 3. [Jednakost pred zakonom], 7. [Vrednosti] i 24. [Jednakost pred zakonom] Ustava.

Sud podseća da podnosilac zahteva tvrdi da u njegovom slučaja: ”Začuđuje činjenica da se kako u prvostepenom tako i u drugostepenom sudu postupa po različitim standardima, uprkos tome što predmeti sadrže identične činjenice, dokaze i pravni osnov po pitanju jubilarnih plata”.

Sud smatra da podnosilac zahteva ipak nije uspeo da ispuni kriterijum u pogledu “dubokih i dugotrajnih razlika” u sudskoj praksi Apelacionog suda, zbog toga što je Sudu dostavio dve odluke Apelacionog suda koje se razlikuju od slučaja podnosioca zahteva, iz razloga što je o Apelacioni sud o njima odlučio pre Pravnog mišljenja Vrhovnog suda br. 40/2023 od 27. februara 2023. godine i kada još uvek nije postojao jasan stav po ovom pitanju, dok je u slučaju podnosioca zahteva Apelacioni sud odlučio nakon Pravnog mišljenja Vrhovnog suda. Dakle, na osnovu navedenog, Sud ne može da konstatuje propust Apelacionog suda da ista činjenična i pravna pitanja rešava u skladu sa svojom sudskom praksom. U ovom kontekstu, ne može se izgraditi tvrdnja o nedoslednosti u sudskoj praksi i utvrditi da su ipak postojale “duboke i dugotrajne razlike” u sudskoj praksi.

Pored toga, nemoguće je zaključiti da je u okolnostima konkretnog slučaja praksa Apelacionog suda, u vezi sa sporovima radne prirode, pretrpela “duboke i dugotrajne razlike”, pri čemu je čitav niz pojedinaca (zaposlenih) ostvario koristi od konsolidovane sudske prakse, a jednom pojedincu je uskraćena takva korist kao rezultat nedoslednog odlučivanja. U tom smislu, podnosilac zahteva je dostavio dve presude Apelacionog suda, u kojima je, kako navodi podnosilac zahteva, Apelacioni sud odlučio različito od njegovog slučaja. Međutim, Sud primećuje da je u slučaju podnosioca zahteva, Apelacioni sud odbio njegov tužbeni zahtev, oslanjajući se na relevantne članove kolektivnog sporazuma, a to je utvrdio i Vrhovni sud svojim Pravnim mišljenjem br. 40/2023 od 27. februara 2023. godine.

U tom kontekstu, podnosilac zahteva je propustio da dostavi Sudu dokaze u vezi sa “dubokim i dugotrajnim razlikama” kako bi utvrdio da je Apelacioni sud u njegovom slučaju odlučio u suprotnosti sa sudskom praksom koja je konsolidovana tokom godina. Pored toga, ukoliko bi se Sud upustio u ocenu zakonitosti odluka Apelacionog suda, vršeći upoređivanja i analize o tome koja je od njegovih odluka najpravilnija i utemeljena na zakonu, umešao bi se u nadležnost i nezavisnost redovnog pravosuđa.

Sud primećuje da podnosilac zahteva takođe navodi i da je Apelacioni sud pogrešno protumačio član 87. Zakona o radu, pri čemu navodi, “Shodno tome, tražimo od Ustavnog suda da nam razjasni da li postoji zastarelost tužbenog zahteva stranke prema članu 87. Zakona o radu, na osnovu činjenice da je OKSK bio na snazi do 31.12.2017. godine, i da je tužba u predmetnom slučaju za jubilarne plate podneta 20.12.2017. godine, pre isteka roka od 3 godine”.

U vezi s tim navodom, Sud primećuje da je Apelacioni sud detaljno obrazložio na osnovu kojih dokaza i na osnovu kojih materijalnih odredbi je doneo relevantne presude, odgovorivši na navode podnosioca zahteva koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primenu materijalnog prava.

Sud ocenjuje da pitanje jubilarnih plata predstavlja pitanje koje utvrđuju redovni sudovi u okviru svojih dužnosti i prerogativa za utvrđivanje činjeničnog stanja i primenu materijalnog i procesnog prava u pojedinačnim slučajevima i da se s tim u vezi ne može reći da su povređene procesne garancije iz člana 31. Ustava. Pored toga, Vrhovni sud je gore citiranim Pravnim mišljenjem došao do zaključka da se za isplatu jubilarnih plata radniku, jubilarna godina mora navršiti u toku vremena primene kolektivnog sporazuma, a to je vreme od 1. januara 2015. do 31. decembra 2017. godine, što dokazuje da podnosilac zahteva nije ispunio ovaj kriterijum jer je on jubilarnu godinu navršio 2013. godine, odnosno u vreme kada nije postojao kolektivni sporazum.

Shodno tome, Sud zaključuje da navodi podnosioca zahteva o povredi prava na pravično i nepristrasno suđenje zbog pogrešne primene zakonskih odredbi, zagarantovanog članom 31. Ustava i članom 6. EKLJP, predstavljaju (i) navode koji spadaju u kategoriju “četvrtog stepena” i ovi navodi podnosioca zahteva su kao takvi očigledno neosnovani na ustavnim osnovama, kako je utvrđeno u stavu (2) pravila 34. Poslovnika.

Podnosilac zahteva, takođe, tvrdi da su osporenom presudom Apelacionog suda povređena njegova prava zagarantovana članovima 3, 7. i 24. Ustava. Međutim, podnosilac zahteva samo pominje navedene članove, ali ne objašnjava dodatno kako je i zašto došlo do povrede ovih relevantnih članova Ustava. Sud podseća da je dosledno naglašavao da samo pozivanje i pominjanje članova Ustava i EKLJP-a nije dovoljno da se izgradi argumentovana tvrdnja o ustavnoj povredi. Kada se tvrde takve povrede Ustava, podnosioci zahteva treba da obezbede obrazložene navode i ubedljive argumente.

podnosiocu:

Driton Musa

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Civilni