Rešenje o neprohvatljivosti

Ocena ustavnosti nepostupanja Javnih Organa u vezi sa zahtevima podnosioca zahteva

br. predmeta KI 158/19

podnosiocu: Fatos Dervishaj

Preuzimanje:

KI158/19, Podnosilac: Fatos Dervishaj, ocena ustavnosti nepostupanja Javnih Organa u vezi sa zahtevima podnosioca zahteva

KI158/19 Rešenje o neprihvatljivosti od 10. juna 2020. godine, objavljeno dana 24 jula 2020. godine

Ključne reči: individualni zahtev, nepreduzimanje radnji javnih organa, jednakost pred zakonom, efektivna pravna sredstva, sudska zaštita prava, zaštita imovine, zahtev neprihvatljiv

Podnosilac zahteva pred Ustavnim Sudom osporava ustavnost nepostupanja Javnih Organa, odnosno Osnovnog tužilaštva u Prištini, državnog tužilaštva, Sudskog saveta Kosova, Ombudsmana i Vrhovnog suda, u vezi sa njegovim zahtevima za podnošenje krivične prijave, izuzeće tužioca M Ll, i disciplinskoj odgovornosti tužilaca i prenosa predmeta u nadležnost Specijalnog tužilaštva i administrativnom ćutanju ovih organa .

Sud je, nakon što je procenio navode podnosioca zahteva u vezi sa krivičnom prijavom, smatrao da se njegov zahtev u vezi sa ovim navodom treba proglasiti neprihvatljivim zato što je od dana prijema poslednje odluke od Osnovnog tužilaštva u Prištini pa do podnošenja zahteva, prošlo više od četiri (4) meseca. U vezi sa tvrdnjama podnosioca zahteva o izuzeću tužioca na slučaju M.LL. kao i disciplinske odgovornosti tužilaca, Sud je smatrao da ne stoji činejnica da javni organi nisu delovali jer su isti odgovorili na sve njegove dopise, kako Osnovno tužilaštvo u Prištini tako i Vrhovni Sud. Što se tiče navoda da javni organi nisu prosledili krivični slučaj [PP. br. 65/17] na razmatranje u Specijalno tužilaštvo, Sud je smatrao da je pitanje slanja navedenog krivičnog slučaja u nadležnost Specijalnog tužilaštva na razmatranje, bila izvršna nadležnost  Osnovnog tužilaštva u Prištini. Dalje, Sud je, na osnovu spisa predmeta, primetio da se zahtev podnosioca zahteva za slanje krivičnog predmeta [PP. nr. 65/17] u nadležnost Specijalnog tužilaštva, zasniva prosto samo na njegovoj sumnji da tužilac M.LL., kojoj je bio dodeljen taj predmet, odugovlačila istragu kao i podizanje optužnice protiv osumnjičenih  M.G., V.I., D.R., M.B., N.H., G.X. i S.B-SH. Štaviše, u vezi sa ovim navodom, podnosilac zahtgeva je tvrdio i povredu člana 24 [Jednakost pred Zakonom] i Sud je primetio da se on samo pozvao na diskriminaciju, a nije objasnio kako je došlo do povrede tog prava, i samim tim nije ni objasnio u čemu se sastojao „različiti tretman, bez objektivnog i racionalnog obrazloženja, osoba u relativno sličnim situacijama”. Dalje, podnosilac zahteva se žalio i na nedelovanje Ombudsmana, tvrdei da je došlo do povrede člana 54 i člana 132 Ustava i člana 45 Evrospke Konvencije o Ljudskim Pravima. Sud je, nakon što je procenio navode podnosioca zahteva u vezi sa postupkom koji je sproveden pred Ombudsmanom, našao da članovi 54 i 132 Ustava nisu članovi koji u sebi sadrže neko pravo ili neku slobodu. Dakle, oba dva gore navedena člana nisu članovi koji se mogu tumačiti na nezavistan način od drugih ustavnih odredbi, koje su važne za ovo pitanje. Podnosilac zahteva se takođe pozvao i na povredu člana 32 [Pravo na pravno sredstvo], ali nije ni na koji način obrazložio koje mu je pravno sredstvo bilo osporeno i protiv koje to odluke on nije imao mogućnosti da podnese neko pravno sredstvo, već je povezao iste te tvrdnje sa članom 45 EKLjP-a, gde je Sud utvrdio da član 45 EKLjP-a, koji je deo Poglavlja II [Evropski Sud za Ljudska Prava] EKLjP-a, ne može da služi kao osnov da se pokrene neka tvrdnja u vezi sa povredama prava koja su zagarantovana EKLjP-om pred Ustavnim Sudom, smatrajući da se ovaj član tiče nadležnosti ESLJP-a, u vezi sa postupcima donošenja odluka a ne nadležnostima domaćih sudova, članovima dela mehanizma za zagarantovanu zaštitu EKLjP-om (vidi, slično Ustavni Sud, slučaj KI108/18, podnosilac: Blerta Morina, Rešenje o neprihvatljivosti od 5. septembra 2019. godine, stav 195).

Kao zaključak, Sud je, u skaldu sa članovima 20 i 49 Zakona, i pravilima 39 (1) (c), 39 (2) i 59 (2) Poslovnika o Radu, odlučio da zahtev podnosioca zahteva proglasi neprihvatljivim u svim delovima istog.

podnosiocu:

Fatos Dervishaj

Vrsta zahteva:

KI – Individualni zahtev

Vrsta akta:

Rešenje o neprohvatljivosti

Zahtev je podnet van roka, Zahtev je očigledno neosnovan

Vrsta postupka koji je sproveden pred drugim institucijama :

Krivični, Drugi